Ako kažem da sam oduvijek htjela u Istanbul, lažem. Zapravo uopće nisam htjela. ALI da je Istanbul danas na mom prvom mjestu i da nijedan grad na svijetu ne može nadmašiti Istanbul, u međuvremenu bi svima trebalo biti jasno.
Istanbul za mene nije grad, nije metropola. Istanbul je za mene kao povratak kući, kao da mi grad jednostavno skine teret svakodnevice. Kad sam na trajektu na Bosforu, ne treba mi ništa više od tih nekoliko minuta da kažem: dobro mi je. Suze radosnice mi teku niz lice kad sam tamo. Tamo sam drugi čovjek.
Kasno? Ne postoji, doći će već. Autobus mi je ionako drug, ne znam zašto, ali na koji god autobus čekamo, on jednostavno nikad ne dođe, u međuvremenu koristimo sva prijevozna sredstva osim autobusa, ali dobro, i to će nekako doći. Kad ljudi tamo vide dijete, kažu mu nešto lijepo i pomiluju ga. Kad dijete gleda neku igračku i ja odmah kažem, ne, ostavi to, prodavač mi kaže, ne, pusti ga samo da gleda, ne s namjerom da moramo kupiti. Ne mora sve ići po planu, ne po minutama, a ako mi neko tamo proturječi, lijepo, ali pogledajte molim vas Deutsche Bahn, hvala. A ako nešto ne ide, onda ide na drugi način.
Istanbul, buka, miris, ljudi, milioni ljudi, to je grad koji živi, koji je zatvorio moje srce. Kad odlazim iz Istanbula, uvijek kažem mužu da je osjećaj kao rastanak od osobe, ali kad se vratim, osjećam se kao da te grad uzme u zagrljaj i kaže, eto, opet si tu.
Zato ovdje s vama dijelim toliko znanja, a da ne morate sve pojedinačno istraživati na internetu ili pitati neke AI za mišljenje, jer čovjek ima osjećaje, a nadam se da vam mogu prenijeti svoj osjećaj i svoju inspiraciju. I da znaš znači li 400 metara zaista samo 400 metara ili 400 metara strmo uzbrdo, za to postoji moja aplikacija Istanbulessence, trenutno s oko 93 mjesta koja moraš vidjeti, a stalno je proširujem, uključujući bazare s njihovim radnim danima i adresama.
A kako se Istanbul za mene ne sastoji samo od puteva i znamenitosti, nego jednako tako od osjećaja, zvuka, raspoloženja, pored Istanbul-ID postoji i Lunatolia: moj svijet muzike i lifestylea, s turskom muzikom na YouTubeu i dizajnima koji taj istanbulski osjećaj prenose na majice, hudice, postere i maske za telefone. Istanbul-ID je glava – vodič, putopisni blog, sve praktično što ti pomaže prije i tokom putovanja. Lunatolia je srce – muzika, zvuk i stil. Oboje dolazi od mene, oboje za mene spada zajedno.
A pošto sam jednostavno luda za Istanbulom, napravila sam i turski YouTube kanal s turskom muzikom, možda će se i tebi svidjeti. Ah da, ja sam Amra, udata, dvoje djece koja vole Istanbul gotovo koliko i ja, dobro, moju ljubav prema Istanbulu ponekad smatraju malo čudnom, ali kažu da s tim mogu živjeti. Dakle, zabavi se i zaroni sa mnom ovdje.