Taksim ne spada u trgove čiji se značaj objašnjava posebno skladnom arhitekturom. Njegovo djelovanje nastaje iz nečeg drugog: ovdje leže više slojeva moderne turske historije direktno jedan pored drugog. Osmanski raspodjeljivač vode dao je trgu njegovo ime. Spomenik republike učinio ga je simbolom nove države. Demonstracije i političko nasilje promijenili su njegovo značenje. Gezi 2013. učinio je trg poznatim širom svijeta. S novim Atatürkovim kulturnim centrom i džamijom Taksim, otvorenom 2021., njegova silueta je unutar nekoliko godina ponovo temeljno promijenjena.
Taksim ne spada u trgove čiji se značaj objašnjava posebno skladnom arhitekturom. Ovdje leže više slojeva moderne turske historije direktno jedan pored drugog.
Ko poznaje Taksim samo kao „početak İstiklala“, vidi zato samo površinu. Upravo spomenik republike i džamija pokazuju kako se politička i vjerska simbolika čini vidljivom u javnom prostoru.
- „Taksim“ znači podjela, odnosno raspodjela.
- Naziv potiče od historijskog sistema raspodjele vode.
- Maksem je sačuvan do danas.
- Spomenik republike Pietra Canonice otkriven je 1928.
- Jedna strana naglašava borbu za nezavisnost, druga jače novu republiku.
- 1. maja 1977. na masovnom skupu poginulo je desetine ljudi.
- 2013. u Gezi parku počeli su protesti koji su se proširili širom zemlje.
- Novi AKM i džamija Taksim, otvorena 2021., danas zajedno obilježavaju trg.
Zašto se trg uopšte zove Taksim?
Naziv prvobitno nema nikakve veze s republikom, protestima ili nekom osobom. U 18. stoljeću voda iz sjevernih izvora vođena je prema Bejogluu. Na jednoj tački raspodjele dijelila se na različite cijevi.
Upravo odatle dolazi taksim: raspodjela.
To je zapravo fantastičan kontrast. Jedan od politički najpoznatijih trgova Turske nosi naziv koji prvobitno jednostavno opisuje tehničku funkciju.
Maksem i stari vodovodni sistem
Historijski Taksim Maksemi i danas stoji na trgu. Mnogi prolaze pored njega i jedva ga primjećuju, iako ova zgrada doslovno objašnjava zašto se cijelo mjesto tako zove.
Sistem raspodjele vode proširen je u 18. stoljeću pod Mahmudom I. Za rastuću Peru/Bejoglu bilo je pouzdano snabdijevanje neophodno.
Maksem je time rijedak sačuvan komad infrastrukturne historije usred trga koji je kasnije dobio sasvim drugačija politička značenja.
Kasarna Topçu
Početkom 19. stoljeća na rubu današnjeg trga nastala je velika artiljerijska kasarna, Topçu Kışlası. Kasnije je više puta mijenjana i znatno obilježavala ovo područje.
Nakon osnivanja republike, francuski urbanista Henri Prost temeljno je preuredio Taksim. Kasarna je 1940-ih srušena i na njenom mjestu, odnosno u njenoj okolini, nastao je Gezi park.
Ova predistorija je 2013. odjednom ponovo postala politički relevantna, kada su planovi za reinterpretaciju bivše kasarne postali dio spora oko parka.
Kako je nastao republikanski trg
Mladoj republici trebali su novi javni prostori i simboli. Taksim se razvio u centralno mjesto za svečanosti i državnu reprezentaciju.
1928. otkriven je Cumhuriyet Anıtı, spomenik republike.
Njegov položaj bio je namjeran. Spomenik je stavio historiju nove republikanske države u centar urbanog prostora koji je postajao sve više društveni centar modernog Istanbula.
Spomenik republike sasvim precizno
Monument je projektovao italijanski vajar Pietro Canonica. Već sam izbor međunarodno poznatog evropskog vajara pokazuje koliko je snažno mlada republika željela predstaviti sebe kao moderna država.
Spomenik ima dvije glavne strane s različitim političkim porukama. Jedna strana jače prikazuje borbu za nezavisnost. Atatürk se pojavljuje u vojnom kontekstu, okružen saborcima. Druga strana usmjerava pogled na novu republiku: Atatürk se pojavljuje kao državnik, uz njega İsmet İnönü, Fevzi Çakmak i druge ličnosti.
Odjeća je dio poruke. Iz vojne borbe za oslobođenje treba nastati moderna civilna država. Prelaz od rata do republike time je doslovno ispričan u bronzi.
Posebno su zanimljive sovjetske ličnosti u grupi, među njima Kliment Vorošilov i Mihail Frunze. Podsjećaju na podršku Sovjetske Rusije turskom nacionalnom pokretu tokom rata za nezavisnost. Ovaj detalj mnogi posjetioci previđaju, ali je politički izuzetno rječit.
Spomenik zato nije jednostavno „Atatürkova statua“. To je politički program u monumentalnom obliku.
Zašto je Taksim postao politički trg
Centralni trgovi privlače javna okupljanja. Taksim je postao mjesto za nacionalne svečanosti, radničke skupove, demonstracije i političke sukobe.
Ko ima kontrolu nad Taksimom, simbolički kontroliše jedan od najvidljivijih javnih prostora zemlje.
Upravo zato ograničenja pristupa, zabrane demonstracija ili preuređenja tamo gotovo automatski dovode do političkih rasprava.
1. maj 1977.
1. maja 1977. okupile su se stotine hiljada ljudi na veliki radnički skup. Pred kraj događaja odjeknuli su pucnji; nastala je panika. Ljudi su ustrijeljeni, izgaženi ili ubijeni u haosu. Umrlo je više od trideset ljudi.
Do danas su pitanja o počiniocima, toku događaja i mogućoj državnoj, odnosno obavještajnoj odgovornosti predmet političkih i historijskih rasprava. Upravo zato ozbiljan članak ne bi trebao predstavljati nedokazanu teoriju o počiniocima kao potvrđenu činjenicu.
Sigurno je: 1. maj 1977. učinio je Taksim centralnim mjestom političkog sjećanja u Turskoj.
Gezi park 2013.
U maju 2013. isprva su ekološki aktivisti protestovali protiv planova da se uklone stabla u Gezi parku i da se na tom terenu izgradi reinterpretacija bivše Topçu kasarne.
Oštra policijska intervencija protiv male grupe protestanata dovela je do znatno veće ogorčenosti. Unutar nekoliko dana od toga se razvio pokret protesta širom zemlje protiv vlade Erdoğana, u kojem su se okupile vrlo različite društvene grupe.
Protesti u jednom trenutku odavno više nisu bili samo spor oko drveća ili kasarne. Pitanja o stilu vladavine, policijskom nasilju, javnom prostoru, slobodi izražavanja i društvenom razvoju povezala su se međusobno.
Taksim i Gezi time su postali međunarodno simbol šireg političkog sukoba.
Stari i novi Atatürkov kulturni centar
Atatürk Kültür Merkezi, skraćeno AKM, decenijama je bio jedan od najvažnijih kulturnih domova Turske. Opera, pozorište, koncerti i druge priredbe održavali su se tamo.
Nakon dugog zatvaranja, stara zgrada je srušena. Na njenom mjestu nastao je novi kulturni centar, otvoren 2021. Velika crvena kugla operske dvorane iza staklene fasade postala je nova vizuelna oznaka trga.
Novi AKM namjerno podsjeća na kulturnu funkciju svog prethodnika, a istovremeno predstavlja sasvim novu građevinu.
Džamija Taksim i njena duga predistorija
Ideja o velikoj džamiji direktno na trgu Taksim postojala je decenijama prije nego što je 2017. zaista izgrađena. Upravo zato je projekat bio politički sporan.
Taksim je dugo bio snažno obilježen republikanskim simbolima: spomenikom republike, AKM-om i Gezi parkom. Zagovornici džamije su, između ostalog, argumentovali da u ovom centralnom području nedostaje odgovarajući muslimanski molitveni prostor. Kritičari su u projektu vidjeli namjernu promjenu simboličke republikanske slike grada.
2021. otvorena je džamija Taksim. Arhitektonski, s centralnom kupolom i dva minareta, preuzima tradicionalne oblike džamija, ali ih tumači kao modernu građevinu. Kulturni i priredbeni prostori također pripadaju kompleksu.
Džamija time nije historijska građevina koja slučajno stoji na trgu. Ona je namjeran spomenik 21. stoljeća i dio političke historije našeg vlastitog vremena.
Kako AKM, spomenik i džamija danas djeluju zajedno
Danas na trgu praktično stoje jedna naspram druge dvije velike nove zgrade: moderni AKM i džamija Taksim. Između njih stoji spomenik republike.
Jedna zgrada predstavlja državno podržavanu kulturu i republikansku modernost. Druga je nova vjerska monumentalna građevina. Spomenik, pak, priča priču o osnivanju republike.
Ova tri elementa zajedno stvaraju svojevrstan vizuelni dijalog o modernoj Turskoj. Upravo zato Taksim djeluje politički tako nabijeno, čak i kada običnim danom tamo samo turisti fotografišu, a ljudi hodaju prema metrou.
Spomenik kao pozornica svakodnevice
Spomenik republike danas nije samo politički simbol, nego i svakodnevno mjesto susreta. Ljudi se tamo dogovaraju, turisti fotografišu, demonstracije počinju ili se završavaju u njegovoj blizini.
Ova svakodnevna upotreba ne mijenja njegovo značenje, nego ga dopunjuje. Spomenici zaista funkcionišu u gradskom prostoru tek kada ih ljudi uklope u svoju svakodnevicu.
Upravo zato je Taksim toliko osjetljiv. Svaki politički zahvat ne pogađa samo spomenik ili park, nego mjesto koje milioni ljudi praktično koriste.
Saobraćaj ispod trga
Taksim je uz to veliki saobraćajni čvor. Metro, autobuske veze i drumske povezanosti čine trg funkcionalnim centrom.
Preuređenja su više puta pokušavala smanjiti nadzemni automobilski saobraćaj i proširiti pješačke površine. Takve mjere su snažno promijenile trg i nisu uvijek pozitivno primljene.
Politički značaj Taksima zato se nikada ne može potpuno odvojiti od njegove sasvim banalne svakodnevne funkcije.
Spomenik republike je politički program
Canonicin monument namjerno priča prelaz od rata do države. Na jednoj strani dominira borba za nezavisnost, na drugoj novi republikanski poredak. Atatürk se stoga pojavljuje različito – jednom više kao vojni vođa, jednom kao civilni državnik. Odjeća i prateće figure doprinose poruci.
Posebno su zanimljivi sovjetski predstavnici u grupi figura. Turski nacionalni pokret dobio je tokom rata za nezavisnost podršku iz Sovjetske Rusije. To što je ovaj odnos vidljiv usred trga Taksim, lako se previdi.
Spomenik je istovremeno stvorio novo središte za državne rituale. Polaganje vijenaca, svečanosti i demonstracije mogli su se otada odnositi na konkretan republikanski simbol. Taksim je time postao politički jače nabijen.
1. maj 1977.: šta je sigurno, a šta je ostalo otvoreno
Skup je spadao među najveće radničke priredbe turske historije. Kada su odjeknuli pucnji, nastala je panika. Putevi bijega bili su djelomično blokirani, ljudi su ustrijeljeni ili smrtno povrijeđeni u gužvi. Više od trideset mrtvih je neosporno, tačan broj varira zavisno od izvora.
Do danas nije konačno razjašnjeno ko je sve pucao i koji su akteri nosili kakvu odgovornost. Različiti politički tabori razvili su različita objašnjenja. Ozbiljan tekst bi trebao imenovati ova otvorena pitanja, ali ne prodavati nijednu nedokazanu teoriju kao konačnu istinu.
Za sindikate i lijeve pokrete Taksim je time postao mjesto sjećanja. Kasniji sukobi oko toga da li se 1. maj smije tamo održati, uvijek su se odnosili i na 1977.
Gezi je postao mnogo veći od prvobitnog pitanja o parku
Prvi protesti bili su usmjereni protiv sječe drveća i planiranog projekta u Gezi parku. Odlučujuća prekretnica bila je, međutim, policijska intervencija doživljena kao nesrazmjerna. Slike su se brzo proširile, i unutar nekoliko dana nastali su protesti u mnogim gradovima.
Učesnici su bili politički vrlo različiti. Ekološki aktivisti, ljevičarske grupe, sekularni kemalisti, fudbalski navijači, liberali i ljudi bez čvrste političke organizacije stajali su privremeno jedni pored drugih. Neki su protestovali protiv građevinskog projekta, drugi protiv stila vlade, medijske politike ili zadiranja u lične načine života. Ova raznolikost objašnjava zašto se Gezi do danas potpuno različito ocjenjuje.
Džamija mijenja simboličku ravnotežu trga
To što se decenijama raspravljalo o velikoj džamiji na trgu Taksim, nije bilo zato što u Bejogluu nije bilo muslimanskih bogomolja. Radilo se o ovom konkretnom mjestu. Velika džamija direktno pored spomenika republike i naspram AKM-a neizbježno bi postala dio političkog vizuelnog jezika Taksima.
Građevina otvorena 2021., s kupolom i dva minareta, preuzima historijske oblike, ali je tehnički moderna zgrada s dodatnim kulturnim i priredbenim prostorima. Zagovornici su u tome vidjeli popunjavanje vjerske i urbanističke praznine, kritičari vidljiv simbol političkih pomjeranja pod Erdoğanom. Bez obzira na vlastitu procjenu, upravo ova rasprava pripada historiji zgrade.
Kako je saobraćajna politika stalno iznova oblikovala trg
Taksim je decenijama bio važan čvor za autobuse, automobile i javni prevoz. Sa proširenjem metroa i kasnijim projektima, ulice su djelomično premještene pod zemlju i stvorene veće površine za pješake. Time je trg postao otvoreniji, ali i prazniji i tvrđi u svom oblikovanju.
Ova preuređenja su različito ocjenjivana. Neki su pozdravili manje nadzemnog automobilskog saobraćaja, drugi su kritikovali veliku kamenu površinu i gubitak sitnozrnatijeg kvaliteta boravka. I ovdje se pokazuje: Taksim nikada nije samo arhitektura, nego gotovo uvijek politički urbanizam.
„Taksim se tako zove zbog spomenika republike.“ Netačno. Naziv je stariji i potiče od raspodjele vode.
„Gezi je počeo kao planirano rušenje vlade.“ Prvi protesti bili su konkretno usmjereni protiv zahvata u parku. Tek nakon policijskih intervencija pokret se brzo proširio u širi val političkog protesta.
„Džamija Taksim je spontano odlučena za nekoliko godina.“ Ne. Ideja i politička rasprava o džamiji na trgu sežu decenijama unazad.
Moja misao o ovom mjestu
Taksim za mene ne spada u najljepše trgove Istanbula. Ali ljepota ovdje uopšte i nije poenta.
Kada se zna da naziv prvobitno samo objašnjava da se ovdje raspodjeljivala voda, i onda pogleda šta se sve dodalo u narednim stoljećima, trg se odjednom bolje razumije: kasarna, spomenik republike, radnički pokret, 1. maj 1977., Gezi, AKM i džamija.
Taksim je time gotovo poput rasprave o Turskoj koja se sastoji od zgrada i sjećanja.
I možda je upravo to razlog zašto svako preuređenje tamo izaziva toliko veće emocije nego bilo gdje na običnom trgu.
– Amra
