Današnji trg Sultanahmet djeluje otvoreno i relativno mirno. Ljudi fotografišu Aju Sofiju i Plavu džamiju, turističke grupe hodaju između obeliska, a djeca sjede na kamenim rubovima. Teško je zamisliti da je ovdje nekada ležala jedna od najglasnijih, najpolitičnijih i najopasnijih arena kasnoantičkog svijeta. Hipodrom Konstantinopolja mogao je primiti desetine hiljada gledalaca i bio je mnogo više od sportskog stadiona.
Današnji trg Sultanahmet djeluje otvoreno i mirno. Teško je zamisliti da je ovdje nekada ležala jedna od najglasnijih, najpolitičnijih i najopasnijih arena kasnoantičkog svijeta.
Karte, vođene ture i aktivnosti za znamenitosti na jednom mjestu nalaze se na našoj stranici o aktivnostima.
Ovdje su se održavale trke kola, carevi su se pokazivali stanovništvu, frakcije su organizovale svoje pristalice, a političke tenzije su se mogle eskalirati unutar nekoliko sati. Ustanak Nika iz 532., u kojem su goreli veliki dijelovi Konstantinopolja i, prema antičkim izvještajima, umrle desetine hiljada ljudi, koncentrisao se upravo na ovo mjesto. Današnja površina trga čuva od toga samo nekoliko vidljivih spomenika – ali oblik hipodroma do danas obilježava Sultanahmet.
- Hipodrom je bio veliki stadion za trke kola vizantijskog Konstantinopolja.
- Svoj konačan monumentalan oblik dobio je posebno pod Konstantinom Velikim u 4. stoljeću.
- Desetine hiljada gledalaca moglo je pratiti trke i carske ceremonije.
- Plavi i Zeleni su bili trkačke frakcije s dalekosežnim socijalnim i političkim značajem.
- 532. hipodrom je postao centar ustanka Nika.
- Egipatski obelisk, Zmijski stub i zidani obelisk i danas stoje na bivšoj centralnoj osovini.
- 1204. krstaši su opljačkali brojna umjetnička djela i metalne statue iz hipodroma.
- Današnji oblik trga i dalje otprilike prati tok antičke arene.
Koliko je hipodrom zaista bio velik
Hipodrom je bio dugačak nekoliko stotina metara i na jednom kraju je imao zaobljen oblik. Tačan kapacitet gledalaca se različito procjenjuje, vjerovatno je moglo stati nekoliko desetina hiljada ljudi.
Sredinom je prolazila spina, izdužena barijera oko koje su vozila kola za trke. Na njoj su stajali stubovi, obelisci i umjetnička djela iz raznih dijelova carstva.
To nije bila minimalistička sportska građevina. Hipodrom je istovremeno funkcionisao kao muzej carskog plijena i pozornica rimske svjetske moći.
Konstantin i nova prijestolnica
Kada je Konstantin Veliki dao proširiti Vizantion u novu prijestolnicu i 330. ga posvetio kao Konstantinopolj, masivno je proširio već postojeći hipodrom.
Blizina Velikog dvorca bila je odlučujuća. Car je mogao direktno iz palatinskog kompleksa doći do svoje lože u hipodromu. Time je stadion postao mjesto neposredne komunikacije između vladara i stanovništva.
Ovdje je car mogao biti slavljen – ili čuti da su desetine hiljada ljudi njime nezadovoljne.
Trke kola i Plavi i Zeleni
Ko kod riječi hipodrom misli samo na antički sport, potpuno potcjenjuje ovo mjesto. Trke kola su bile zabava, ali je hipodrom istovremeno bio jedan od najvažnijih javnih komunikacijskih prostora Konstantinopolja. Ovdje su se mogle okupiti desetine hiljada ljudi. Car je sjedio u svojoj loži, kathismi, koja je bila direktno povezana s Velikim dvorcem. Time su vladar i stanovništvo stajali jedno naspram drugog na način koji je inače bio rijedak. Klicanje, zvižduci i zahtjevi su bili javno čujni.
Čuvene cirkuske stranke, posebno Plavi i Zeleni, pritom su bile više od današnjih navijačkih klubova. Organizovale su konjušnice, pristalice i socijalne mreže. Istoričari raspravljaju koliko se stvarno mogu razumjeti kao čvrste političke stranke. Sigurno je, međutim, da su mogle mobilisati mase i da su sukobi u hipodromu brzo dobijali politički značaj. Ustanak Nika iz 532. je najekstremniji primjer. Iz nemira nakon trka kola i spora oko kažnjavanja pristalica stranaka razvio se ustanak protiv Justinijana I., tokom kojeg su goreli veliki dijelovi gradskog centra. Uništena je i tadašnja Aja Sofija. Vlada je naposljetku ustanak krvavo ugušila baš u hipodromu. Antički izvori navode desetine hiljada mrtvih.
Trg je, uz to, bio pozornica carske ideologije. Spomenici na spini, centralnoj osovini trkačke staze, nisu bili slučajna dekoracija. Egipatski obelisk Tutmosisa III. donesen je pod Teodosijem I. u 4. stoljeću u Konstantinopolj i podignut na raskošno oblikovanom postolju. Reljefi ispod njega prikazuju cara, njegovu porodicu i dvorsko društvo tokom igara. Spomenik tako povezuje egipatsku antiku, rimsku vlast i vizantijsko samopredstavljanje u jednom jedinom objektu.
Zmijski stub je još stariji. Prvobitno je pripadao pobjedničkom spomeniku grčkih gradova nakon perzijskih ratova i stajao je u Delfima. Konstantin Veliki ga je dao donijeti u Konstantinopolj. Danas nedostaje gornji dio s tri zmijske glave; sačuvan fragment jedne glave nalazi se u Arheološkom muzeju Istanbula. To što spomenik iz 5. stoljeća prije Hrista stoji usred današnjeg Sultanahmeta, zapravo je nevjerovatno – samo je toliko neupadljiv da mnogi ljudi prolaze pored njega.
I takozvani zidani obelisk pripada spini. Njegova današnja kamena površina djeluje jednostavno, ali je nekada bila obložena skupocjenim metalnim pločama. Ova oprema je izgubljena u srednjem vijeku. Posebno je Četvrti krstaški pohod iz 1204. dramatično promijenio hipodrom. Čuvena bronzana kvadriga, koja je vjerovatno stajala na startnim postrojenjima, odnosno u kompleksu hipodroma, odvezena je od strane Mlečana nakon osvajanja i dospjela je do San Marka u Veneciji. Konji koji se tamo danas pokazuju, dakle, nisu jednostavno „mletački konji“, nego dio plijena iz Konstantinopolja.
Nakon 1453. teren je ostao sačuvan kao otvoren trg i u Osmanskom carstvu postao poznat kao At Meydanı, Konjski trg. Ceremonije, praznici i javni događaji nastavili su se održavati, čak i kada su antičke tribine postepeno nestajale. Trkačka staza nije uništena u jednom jedinom trenutku. Građevinski materijal je ponovo korišten, teren je nasipan, a oko njega su nastajale nove građevine. Zato današnji nivo trga leži viši od dijelova antičkog hipodroma.
Ko danas hoda između Njemačke česme, obeliska i Plave džamije, dakle, ne nalazi se jednostavno na lijepoj pješačkoj površini. Ispod tla leže strukture arene u kojoj su carevi bili slavljeni i vrijeđani, u kojoj su desetine hiljada gledalaca pratile trke i u kojoj se 532. ustanak završio masakrom. Upravo ova razlika između mirnog današnjeg trga i politički izuzetno nabijenog historijskog prostora čini hipodrom jednim od najvažnijih mjesta Sultanahmeta.
Trke su bile izuzetno popularne. Kola s više konja jurila su više puta oko spine, a nesreće su mogle biti smrtonosne.
Posebno su bile moćne trkačke frakcije Plavih i Zelenih. Organizovale su navijače, vozače i društvene mreže. Njihov značaj je daleko nadilazio moderne sportske klubove.
Starija istraživanja su ih djelomično prikazivala kao čvrste političke ili vjerske stranke. Danas se to vidi diferenciranije. Mogle su prenositi politička pitanja, ali nisu bile stranke u modernom smislu.
Car u svojoj loži
Carska loža, kathisma, povezivala je dvorac i hipodrom. Vladar se tamo javno pojavljivao, a da se potpuno ne izmiješa s masom.
Rituali su bili precizno regulisani. Aklamacije, barjaci i uzvici mogli su izraziti lojalnost. Istovremeno je ogromno okupljanje pružalo rijetku priliku da se nezadovoljstvo kolektivno učini čujnim.
To objašnjava zašto je sportski stadion mogao postati politički opasan.
Hipodrom se dobro uklapa u vođenu turu kroz Sultanahmet koja povezuje historiju i mjesta. Evo odgovarajuće ponude.
Obelisk Teodosija
Najupadljiviji sačuvan antički kamen je egipatski obelisk iz vremena faraona Tutmosisa III. Bio je već star oko 1.800 godina kada ga je car Teodosije I. krajem 4. stoljeća dao postaviti u hipodromu.
Danas vidljiv obelisk samo je dio svoje prvobitne dužine. Posebno je zanimljivo mramorno postolje. Reljefi prikazuju Teodosija i njegov dvor kako posmatraju igre, kao i tehnički proces podizanja spomenika.
Time se ovdje ne posjeduje samo egipatski obelisk, nego istovremeno i vizantijske slike o tome kako je uklopljen u novi carski poredak.
Zmijski stub iz Delfa
U svojoj političkoj historiji još je stariji bronzani Zmijski stub. Prvobitno je u 5. stoljeću prije Hrista postavljen u Delfima kao zavjetni dar nakon grčke pobjede nad Perzijancima.
Konstantin ga je dao donijeti u Konstantinopolj. Prvobitno su tri isprepletene zmije nosile zlatan, odnosno metalni tronožac. Glave danas više nisu na spomeniku; fragment jedne zmijske glave nalazi se u Arheološkom muzeju Istanbula.
Stub je time nevjerovatan primjer toga kako je Konstantin antičke prestižne objekte iz drugih centara donosio u svoju novu prijestolnicu.
Zidani obelisk
Na južnom kraju bivše spine stoji još jedan visok stub, takozvani zidani obelisk. Njegovo jezgro se sastoji od kamenih blokova.
U vizantijsko doba bio je obložen skupocjenim bronzanim pločama. Ova obloga je 1204., tokom, odnosno nakon, krstaške pljačke, uklonjena i pretopljena, odnosno opljačkana.
Današnje golo zidanje je zato samo po sebi vidljiv rezultat gubitka srednjovjekovne opreme.
Ustanak Nika iz 532.
U ustanku Nika politička funkcija hipodroma pretvorila se unutar nekoliko dana u katastrofu. Pristalice Plavih i Zelenih, koji su inače bili jedni protiv drugih, udružili su se protiv Justinijana. Neposredan povod ležao je u kažnjavanju pristalica stranaka, ali su iza toga stajale dublje napetosti oko poreza, službenika i vladavine cara. Hipodrom je pružio prostor u kojem se ovo nezadovoljstvo moglo koncentrisati.
Ustanici su čak proglasili protucara. Veliki dijelovi centra su gorjeli, među njima i prethodna građevina današnje Aje Sofije. Justinijan je naposljetku dao trupama da prodru u hipodrom. Antički izvori izvještavaju o masakru nad desetinama hiljada ljudi. Čak i ako se čuveni broj od 30.000 ne može tačno provjeriti, pokazuje koliko je brutalno gušenje ostalo u sjećanju.
Time je trkačka staza postala poprište jednog od najkrvavijih unutrašnjopolitičkih događaja vizantijske historije. A upravo je uništenje stare Aje Sofije nakon toga stvorilo prostor za Justinijanovu čuvenu novu građevinu. Hipodrom i Aja Sofija su zato historijski mnogo tješnje povezani nego što bi se moglo pretpostaviti pri današnjoj šetnji između ova dva mjesta.
U januaru 532. eskalirale su napetosti između trkačkih frakcija, stanovništva i cara Justinijana. Iz protesta u hipodromu unutar nekoliko dana razvio se ustanak koji je zahvatio velike dijelove prijestolnice.
Druga Aja Sofija je izgorjela. Palače i javne zgrade su uništene. Dijelovi elite pokušali su postaviti protucara.
Justinijan je, prema kasnijim izvještajima, privremeno razmišljao o bijegu. Naposljetku je dao trupama pod Velizarom i Mundom da prodru u hipodrom, gdje se okupio velik dio ustanika. Uslijedio je masakr. Prokopije navodi oko 30.000 mrtvih; tačan broj se ne može provjeriti, ali pokazuje razmjere.
Mjesto na kojem su se nekoliko dana ranije održavale trke kola, postalo je poprište masovnog ubijanja.
1204. i pljačka hipodroma
Tokom Četvrtog krstaškog pohoda, Konstantinopolj je 1204. opljačkan. Hipodrom je izgubio brojna bronzana umjetnička djela koja su stoljećima tamo sakupljana.
Posebno su čuvena četiri bronzana konja koja su danas povezana sa San Markom u Veneciji. Odvedeni su iz Konstantinopolja u Veneciju; njihov tačan prvobitan položaj unutar kompleksa hipodroma se raspravlja, ali je njihovo porijeklo iz plijena 1204. centralno za njihovu historiju.
Druge metalne statue su pretopljene, jer je njihov materijal bio vrijedan. Time je nestao velik dio antičke umjetničke zbirke hipodroma.
Zašto je hipodrom nestao
Nakon 1204., a posebno u kasnovizantijsko doba, hipodrom je izgubio svoju raniju funkciju. Oslabljeno carstvo više nije moglo održavati ogroman kompleks u istom obimu.
Nakon 1453. Osmanlije su otvoren trg koristili kao At Meydanı, Konjski trg. Dijelovi antičkih tribina i podgradnji su nadograđeni ili korišteni kao građevinski materijal.
Ipak je osnovni oblik ostao prepoznatljiv. Današnji trg Sultanahmet i dalje otprilike prati izduženu arenu. Zapravo se, dakle, hoda po starom hipodromu – samo nekoliko metara iznad dijelova antičkog nivoa tla.
Vozači kola kao superzvijezde antike
Vozači trkačkih kola mogli su postati izuzetno poznate ličnosti. Uspješni vozači kola zarađivali su novac, dobijali počasti i bili poštovani od navijača. Jedan od najpoznatijih bio je Porfirije, koji je u 6. stoljeću vozio i za Plave i za Zelene i u hipodromu čak bio počašćen statuama.
To iznenađuje, jer antiku rado posmatramo kao svijet careva i filozofa. Zapravo je masovna zabava već tada funkcionisala sa zvijezdama, rivalstvima i navijačkim identitetom. Ljudi su vjerovatno raspravljali o vozačima, timovima i trkama sa strašću koja bi modernim navijačima fudbala djelovala vrlo poznato.
Odlučujuća razlika ležala je u blizini politici. Zato što se sam car pojavljivao u hipodromu i što su se istovremeno okupljale desetine hiljada ljudi, sportska publika je mogla brzo postati politička javnost.
Šta se s bronzanim umjetničkim djelima dogodilo 1204.
Hipodrom je bio ukrašen brojnim antičkim statuama koje su Konstantin i kasniji carevi dali donijeti u Konstantinopolj iz raznih dijelova carstva. Za srednjovjekovne stanovnike ova djela su djelomično bila toliko stara i neobična da su se oko njih stvarale legende.
1204. su krstaši, međutim, u mnogim bronzama vidjeli prije svega vrijedan metal. Neki komadi su prevezeni na zapad, drugi pretopljeni da bi se izradili novčići ili drugi predmeti. Time smo izgubili umjetnička djela koja su možda potjecala iz klasičnog grčkog i helenističkog doba.
Konji sa San Marka su zato samo najpoznatiji preživjeli ostatak mnogo većeg gubitka. Kada danas hodate gotovo praznim trgom, trebalo bi zamisliti da je centralna osovina nekada bila puna statua i spomenika.
Zašto obelisci danas djeluju dublje nego ranije
Današnji nivo ulice leži viši od dijelova antičkog tla hipodroma. Tokom stoljeća su se skupljali šut, novo popločavanje i slojevi izgradnje. Zato neki spomenici danas stoje u udubljenim područjima, odnosno njihova postolja djelomično djeluju „utonulo“.
Arheološki je to tipično za Istanbul. Grad nije nakon svake katastrofe potpuno raščišćen i iznova izgrađen na tačno istom nivou. Često se gradilo dalje na šutu i starijim temeljima. Time tlo grada polako raste naviše, dok antički nivoi ispod njega nestaju.
Kod hipodroma se ovaj efekat može posebno dobro pratiti, jer su sačuvani spomenici ostali kao čvrste vertikalne referentne tačke.
„Zmijski stub je izrađen za Konstantinopolj.“ Ne. Gotovo je osam stoljeća stariji i donesen je ovdje iz Delfa.
„Četiri konja sa San Marka potiču iz Venecije.“ Ne. Odvedeni su 1204. iz Konstantinopolja u Veneciju; njihova starija historija seže još dalje unazad.
„Ispod današnjeg trga cijeli hipodrom leži netaknut.“ Ne. Veliki dijelovi su uništeni, nadograđeni ili uklonjeni. Podzemne strukture i tragovi terena, ipak, i dalje postoje.
Moja misao o ovom mjestu
Hipodrom je za mene jedno od onih mjesta koje se sasvim drugačije vidi čim se pozna historija. Bez pozadine prolazite pored tri stara stuba i možda pomislite: lijepo, uslikano, dalje ka Plavoj džamiji.
Ali kada se zna da su ovdje desetine hiljada ljudi gledale trke kola, da su carevi iz svoje lože gledali na masu, da su 532. ljudi masovno ubijani i da su 1204. umjetnička djela nestala kao plijen, isti otvoreni trg odjednom postaje gotovo previše pun historije.
I upravo to uvijek mislim pod Istanbulom: ne morate stajati pred stubom i samo reći „oh, kako je visok.“ Trebali biste znati zašto tamo stoji, odakle potiče i šta je sve preživio. Onda to više nije samo stub.
– Amra
