Jedva ijedan fudbalski stadion leži tako spektakularno kao današnji Tüpraş Stadyumu Beşiktaşa. Na jednoj strani palača Dolmabahçe i Bosfor, na drugoj padine prema Taksimu. Položaj danas djeluje sasvim prirodno, ali je urbanistički uvijek bio osjetljiv. Upravo ovdje je od 1947. stajao İnönü stadion, koji je decenijama postao jedno od najvažnijih mjesta turskog fudbala.
Na jednoj strani palača Dolmabahçe i Bosfor, na drugoj padine prema Taksimu. Položaj danas djeluje sasvim prirodno, ali je urbanistički uvijek bio osjetljiv.
Kada je Beşiktaşu u 21. stoljeću trebao moderan stadion, zato se nije mogla jednostavno bilo gdje postaviti ogromna nova zgrada. Historijska lokacija, dijelovi zaštićeni kao spomenici i blizina Dolmabahçe morali su biti uzeti u obzir. Novi stadion je izgrađen unutar starog kompleksa i otvoren 2016. Time je istovremeno moderna fudbalska građevina i nastavak mjesta na kojem su generacije navijača Beşiktaşa skupljale sjećanja.
- Raniji İnönü stadion otvoren je 1947.
- Projektovali su ga Paolo Vietti-Violi, Şinasi Şahingiray i Fazıl Aysu.
- Prva utakmica Beşiktaşa tamo odigrana je 1947. protiv AIK Stockholma.
- Süleyman Seba je, prema historiji kluba, postigao prvi gol stadiona.
- Stari stadion je od 2013. velikim dijelom srušen i ponovo izgrađen na istoj lokaciji.
- Današnji stadion je otvoren 2016.
- Historijski značajni dijelovi fasade, odnosno zida, integrisani su u novi kompleks.
- Navijačka grupa Beşiktaşa Çarşı spada u najpoznatije navijačke kulture Turske.
Zašto je ovdje uopšte nastao stadion
Teren je ležao u neposrednoj blizini palače Dolmabahçe i već je u kasnom Osmanskom carstvu i ranoj republici bio snažno mijenjan. Sport je u mladoj republici sve više dobijao javni značaj, a Istanbulu je trebao veliki moderan stadion.
Italijanski arhitekta Paolo Vietti-Violi radio je zajedno s turskim arhitektima na planovima. Kompleks je postavljen u pejzaž tako da se otvarao prema Bosforu.
İnönü stadion iz 1947.
19. maja 1947. stadion je svečano otvoren. Naziv je podsjećao na İsmeta İnönüa, drugog predsjednika republike.
Beşiktaş je koristio stadion kao najvažnije domaće igralište. Decenijama su se tamo, uz to, održavale reprezentativne utakmice, koncerti i druge velike priredbe.
Položaj je bio istovremeno prednost i problem. Navijači su voljeli blizinu centru. Za modernizacije je, međutim, uska historijska okolina bila izuzetno teška.
Prvi gol i Süleyman Seba
Prva utakmica Beşiktaşa na novom stadionu odigrana je 27. novembra 1947. protiv AIK Stockholma. Prema zvaničnoj historiji kluba, Süleyman Seba je postigao prvi gol u historiji stadiona.
Seba je kasnije postao mnogo poznatiji kao dugogodišnji predsjednik kluba. Njegova veza s prvim golom zato gotovo previše dobro odgovara priči Beşiktaşa – ali je zaista dio zvanične hronike kluba.
Zašto navijači Beşiktaşa toliko vole ovo mjesto
Jedva ijedan veliki stadion leži tako blizu carske palače, značajne džamije i Bosfora. Upravo je zato historija gradnje i pregradnje stadiona Beşiktaşa uvijek bila i urbanističko pitanje. Raniji İnönü stadion nastao je 1940-ih u području koje je prije pripadalo širem okruženju Dolmabahçe. Njegov otvoren položaj dopuštao je duge poglede prema Bosforu i sam stadion učinio dijelom poznate slike grada.
Kada je klub planirao moderan novi objekat, zato se nije mogla jednostavno izgraditi proizvoljno visoka arena. Zaštita spomenika, vizure i blizina palači Dolmabahçe igrali su važnu ulogu u planiranju. Dijelovi historijskih vanjskih zidova, odnosno fasadnih elemenata starog stadiona, integrisani su u novi projekat. Rezultat je moderna fudbalska arena koja se mora više prilagoditi svojoj okolini nego mnogi stadioni na rubu grada.
Za navijače Beşiktaşa lokacija je dodatno emotivna. Klub nosi ime četvrti, a stadion zaista leži u ovom urbanom jezgru. Mnogi navijači dolaze pješice iz Beşiktaşa, prolaze kroz ulice i trgove i ne doživljavaju utakmicu kao izolovan događaj negdje kraj autoputa. Okolina pripada ritualu. Upravo zato je privremeno preseljenje tokom gradnje bilo više od logističkog problema. Domaće utakmice na drugim stadionima mogle su sportski funkcionisati, ali nisu zamijenile osjećaj igranja u vlastitoj četvrti.
To što stadion danas prema sponzorskim ugovorima nosi različite zvanične nazive, malo mijenja u tome. U svakodnevnoj upotrebi mjesto za mnoge ljude ostaje povezano s Dolmabahçe, İnönü i Beşiktaşom. Sponzori se mijenjaju; geografsko sjećanje je tvrdoglavije.
Stadion ne postaje značajan zbog betona, nego zbog ponavljanja. Isti putevi, iste tribine, pobjede, porazi, derbiji i porodične priče se skupljaju decenijama.
Kod İnönüa se tome pridodavao poseban položaj. S gornjih dijelova mogli su se vidjeti Bosfor i grad. Međunarodni mediji su ga često nazivali jednim od najljepše smještenih stadiona na svijetu.
Za navijače to nije bila zamjenljiva nova zgrada na rubu grada. Bio je to Beşiktaş usred Beşiktaşa.
Rušenje i nova gradnja
Početkom 2010-ih stari stadion više nije odgovarao modernim zahtjevima za sigurnost, udobnost, lože, medije i marketing. 2013. je počelo opsežno rušenje.
Projekat je bio osjetljiv, jer su dijelovi historijske strukture bili zaštićeni. Nova gradnja je zato morala integrisati određene elemente i nije smjela potpuno ignorisati okolinu.
2016. je otvorena nova arena. Tehnički posjeduje sve što modernom evropskom fudbalskom stadionu treba, ali i dalje stoji na istom emotivnom zemljištu.
Šta je sačuvano od starog stadiona
Određeni historijski dijelovi fasade i zida sačuvani su, odnosno uključeni u novu gradnju. Time današnja arena nije potpuno odvojena zamjena.
I orijentacija i blizina Bosforu ostaju obilježavajuće. Izvana se, ipak, jasno primjećuje koliko je moderan stadion veći i komercijalnije organizovan.
Naziv se više puta mijenjao
Stadion je tokom svoje historije nosio različite nazive. Stari İnönü stadion se povremeno zvao Mithatpaşa stadion, a kasnije ponovo İnönü. Nova gradnja je isprva postala poznata kao Vodafone Arena, odnosno Vodafone Park, prema telekomunikacijskom sponzoru. Danas nosi naziv Tüpraş Stadyumu.
Ovakve promjene naziva pokazuju koliko je moderni profesionalni fudbal zavisan od sponzorstva. Za mnoge navijače mjesto, ipak, ostaje jednostavno stadion Beşiktaşa.
Çarşı i navijačka kultura
Navijačka grupa Çarşı je postala poznata 1980-ih i razvila snažno vidljiv, često duhovit i djelomično politički identitet. Njeni transparenti, pjesme i koreografije spadaju međunarodno među najpoznatije slike turske navijačke kulture.
Tokom Gezi protesta 2013. članovi, odnosno pristalice iz okruženja Çarşı, vidljivo su učestvovali u demonstracijama. Kasnije je došlo i do sudskih postupaka protiv pojedinih osoba. Navijačka grupa je zato više od čiste stadionske zabave.
Stadion i Dolmabahçe: osjetljiv susjed
Blizina palači Dolmabahçe znači da se stadion ne može posmatrati samo prema sportskim kriterijima. Svaka veća pregradnja pogađa zaštićenu okolinu spomenika, historijske vizure i vrlo istaknut dio Bosfora. Zato je kod nove gradnje bilo odlučujuće ograničiti visinu i vanjski utisak tako da arena potpuno ne dominira palačom.
Upravo ova ograničenja čine arhitekturu neobičnom. Mnogi moderni stadioni pokušavaju već iz kilometara udaljenosti djelovati kao gigantski markirani objekti. Beşiktaş se morao afirmisati na mjestu na kojem već znatno starija spomenika igraju glavnu ulogu. Stadion je moderan, ali ne može ignorisati svoju okolinu.
Neposredna blizina palači Dolmabahçe učinila je svaku pregradnju stadiona osjetljivom sa stanovišta zaštite spomenika. Moderan fudbalski hram s visokim tribinama, reklamnim površinama i reflektorima stoji na području izuzetnog historijskog značaja. Zato su morale biti uzete u obzir određene visine, dijelovi fasade i vizure.
To što je stadion ipak mogao ostati na ovom mjestu, bilo je za klub izuzetno važno. Nova gradnja daleko izvan grada vjerovatno bi se mogla jednostavnije isplanirati, ali bi Beşiktaş izgubio dio svog prostornog identiteta.
Kompromis pokazuje koliko je teška zaštita spomenika u živoj metropoli. Ne može se svaka historijska okolina staviti pod staklenu kupolu. Istovremeno ekonomski pritisak ne smije istisnuti sve staro.
Koncerti, reprezentativne utakmice i više od klupskog fudbala
Stari İnönü stadion nije bio isključivo domaće igralište Beşiktaşa. Međunarodni umjetnici su tamo održavali koncerte, a turska reprezentacija je također koristila teren. Time je mjesto skupilo sjećanja daleko izvan jednog jedinog kluba.
Ovakve višestruke upotrebe pripadaju historiji velikih gradskih stadiona. Danju neko može proći pored palače, uveče se odigra derbi, nekoliko sedmica kasnije koncert. Mjesto stalno mijenja svoje značenje.
Novi stadion nastavlja ovu funkciju priredbi, doduše s modernom logistikom, sigurnosnim kontrolama i komercijalnim područjima koja u starom İnönüu u ovom obliku nisu postojala.
Zašto atmosfera na stadionu nije samo glasnoća
Navijači Beşiktaşa su poznati po glasnoj podršci. Rekordi i spektakularni podaci o decibelima rado se ponavljaju u medijima i navijačkim krugovima. Ovakva mjerenja, međutim, snažno zavise od mjerne tačke, uređaja i situacije u igri i zato nisu objektivno takmičenje između navijačkih grupa.
Važniji je prostorni efekat. Strme tribine, zatvoreni redovi i blizina mnogih navijača terenu mogu koncentrisati buku. Pjevanje, uz to, funkcioniše socijalno: hiljade ljudi se sinhronizuju i na kratko stvaraju zajednički ritual. Upravo zato stadion može djelovati emocionalno tako snažno, čak i ako se ne poznaje nijedan statistički rekord glasnoće.
Beşiktaş kao klub i gradska četvrt
Klub nosi isto ime kao i četvrt, i upravo ova bliskost oblikuje njegov identitet. Oko Beşiktaş Çarşıja, pijaca i sporednih ulica, susreće se grb kluba daleko izvan dana utakmica. Crne i bijele boje vise na dućanima, kafićima i balkonima.
Ova lokalna ukorijenjenost objašnjava zašto je lokacija stadiona tako emotivna. Klub može nacionalno imati milione navijača, a ipak zadržati vrlo konkretno geografsko jezgro. Za Beşiktaş ovo jezgro ne leži samo u trening centru, nego usred četvrti.
Napad iz 2016.
Historiji današnjeg stadiona nažalost pripada i tragičan događaj. 10. decembra 2016. su nakon utakmice, u neposrednoj blizini stadiona, eksplodirale bombe u terorističkom napadu usmjerenom prije svega protiv policijskih snaga. Desetine ljudi su ubijene, mnogo više povrijeđeno.
Ovakvo mjesto se ne smije pričati isključivo kroz fudbalsku romantiku. Za mnoge Istanbulce je okolina od tada povezana i s ovom noći. Upravo kod velikih javnih prostora radost i bolno sjećanje ponekad leže zastrašujuće blizu jedno drugom.
Stadion kao akustičan prostor
Moderne arene se ne planiraju samo statički, nego i akustički. Oblik krova, nagib tribina i materijal utiču na to koliko pjevanje ostaje unutar prostora ili izlazi vani. Kod stadiona Beşiktaşa kompaktan oblik podržava vrlo gustu atmosferu.
To je važna razlika prema otvorenom starom İnönüu, kod kojeg je pogled na Bosfor bio dio doživljaja. Nova gradnja mora spojiti moderno natkrivanje i glasnoću sa zaštitom spomenika i gradskim položajem.
Navijači, naravno, rijetko ocjenjuju ovakva pitanja tehnički. Za njih je važno da li se utakmica osjeća „glasno“ i blisko. Arhitektura, međutim, u velikoj mjeri odlučuje o tome da li upravo taj osjećaj nastaje.
„Današnji stadion je i dalje İnönü stadion iz 1947.“ Ne. Današnja arena je nova gradnja, ali integriše određene historijske elemente i stoji na istoj lokaciji.
„Da li je Süleyman Seba zaista postigao prvi gol?“ Da, prema zvaničnoj historiji kluba Beşiktaş.
„S terena se direktno vidi Bosfor.“ Ovi spektakularni pogledi zavise od mjesta na stadionu. Historijski su bili posebno poznati iz gornjih dijelova; moderne tribine i krovne strukture mijenjaju pogled.
Moja misao o ovom mjestu
Kod ovog stadiona mi je manje zanimljivo pitanje da li ste navijač Beşiktaşa. Sam položaj je lud. Na jednoj strani imate osmansku palaču, nekoliko minuta dalje Bosfor, a usred toga vrišti deset hiljada ljudi zbog fudbala.
To je nekako prilično savršen Istanbul: historija ne stoji uredno ograđena u muzeju. Mora dijeliti prostor sa saobraćajem, fudbalom, koncertima i današnjim životom.
– Amra
