Samo nekoliko koraka od Plave džamije proteže se dug niz malih dućana koje mnogi posjetioci otkriju gotovo slučajno. Arasta bazar je znatno pregledniji od Velikog bazara i manje impresivan od Začinskog bazara. Historijski, ipak, pripada direktno Sultanahmetovoj külliji i time jednom od najvećih religijskih zadužbinskih projekata ranog 17. stoljeća.
Arasta bazar je znatno pregledniji od Velikog bazara i manje impresivan od Začinskog bazara. Historijski pripada direktno Sultanahmetovoj külliji.
Riječ arasta označava uređen niz, odnosno grupu dućana, često povezanu s određenim zanatom ili zadužbinom. Ovi dućani nisu bili samo lijep dodatak pored džamije. Njihovi prihodi od zakupa trebali su pomoći da se finansira ogroman kompleks. Ko danas razgleda ćilim, nakit ili suvenir, stoji time u ekonomskom sistemu koji je povezivao religiju, socijalno zbrinjavanje i trgovinu.
- Arasta bazar historijski pripada Sultanahmetovoj külliji.
- Kompleks je nastao ranog 17. stoljeća zajedno s Plavom džamijom i njenim sporednim građevinama.
- Prihodi od dućana su podržavali održavanje zadužbine.
- „Arasta“ ne znači jednostavno „mala pijaca“, nego tradicionalno označava uređene nizove dućana, odnosno specijalizovana tržišna područja.
- Današnja pijaca je oživljena i restaurirana u 20. stoljeću.
- Odmah pored leži Muzej velikih palatinskih mozaika s ostacima vizantijskog palatinskog poda.
Šta je zapravo arasta
U modernom putničkom rječniku se gotovo svaka historijska pijaca rado naziva „bazar“. U Osmanskom carstvu su, ipak, postojale razne forme trgovačkih prostora. Bedesten je bio masivno osiguran trgovački objekat za posebno vrijedne robe. Han je spajao skladište, trgovinu i smještaj. Arasta se tipično sastojala od uređenih nizova malih dućana, često duž ulice ili neposredno pored zadužbine.
Ovakvi nizovi dućana su se mogli koncentrisati na određene proizvode. Prostorni red je esnafima pomagao kontrolisati proizvodnju i prodaju. Istovremeno su dućani bili vrijedna nekretnina čiji su prihodi od zakupa bili dugoročno predvidivi.
Zašto je Plavoj džamiji trebala trgovina
Velika džamija je bila skupa za izgradnju, ali i skupa za održavanje. Imami, mujezini, učitelji, kuhari, čistačko osoblje i drugi zaposlenici morali su biti plaćeni. Lampama je trebalo ulje, krovovi su se morali popravljati, vodni objekti održavati, a socijalne ustanove snabdijevati.
Zato su sultani osnivali takozvane vakufe, religijsko-socijalne zadužbine. Određene nekretnine, zemljišta, kupatila, pijace ili dućani su bili dodijeljeni zadužbini. Njihovi prihodi su trebali trajno finansirati poslovanje.
Arasta bazar je bio dio ovog sistema. Zvaničan opis Sultanahmetove külliye izričito ubraja arastu u prvobitne dijelove pored džamije, medrese, bolnice, imareta, hamama i drugih ustanova.
Sultanahmetova külliya kao ekonomski sistem
Ko danas vidi samo Plavu džamiju, potcjenjuje veličinu prvobitnog projekta. Sultan Ahmed I. nije dao izgraditi izolovanu molitvenu dvoranu, nego kompleks koji je spajao obrazovanje, zbrinjavanje, smještaj, religiju i trgovinu.
Baš imaretu, kuhinji za siromašne, bilo je potrebno redovno finansiranje. I medrese su funkcionisale samo uz osoblje i održavanje. Pijaca, dakle, nije bila u suprotnosti s religijskom zadužbinom, nego preduslov da ova zadužbina trajno funkcioniše.
Ova veza generalno mnogo objašnjava o osmanskom urbanističkom planiranju. Ekonomska aktivnost nije bila isključena iz religijskog centra. Naprotiv: dućani, hamami i karavan-saraji su mogli finansirati socijalni kompleks.
Šta se ovdje ranije prodavalo i proizvodilo
Koje su grupe roba tačno dominirale tokom cijele historije, nije za svaki dućan potpuno rekonstruktivno. U arastama su, ipak, često nalazili mjesto specijalizovani zanatlije i trgovci. Tekstil i oprema su u ovom dijelu grada igrali važnu ulogu.
Današnja ponuda ćilima, tekstila, keramike, nakita i suvenira dijelom se nadovezuje na tradicionalne grupe roba, ali je, naravno, snažno obilježena međunarodnim turizmom. Dućan iz 17. stoljeća nije izgledao ni po prezentaciji robe ni po klijenteli kao njegov današnji nasljednik.
Požari, propadanje i oživljavanje
Historijske tržišne građevine Istanbula su stalno trpjele od požara. Drvo, tkanine, otvorena vatrišta i zbijene zgrade su trgovačke četvrti činile posebno ugroženim. I područje Araste je tokom stoljeća gubilo na značaju i djelomično propadalo.
U 20. stoljeću je kompleks restauriran i oživljen kao pijaca. Zato se ne bi trebalo pretpostaviti da svaka današnja izloga i svaki krov nepromijenjeno potiču iz vremena Sultana Ahmeda I. Historijska struktura je stara, konkretna prezentacija je rezultat kasnijih restauracija.
Muzej mozaika odmah pored
Direktno u, odnosno ispod okoline Araste bazara, leže ostaci Velike palate Konstantinopolja. U Muzeju velikih palatinskih mozaika prikazani su impresivni podni mozaici, vjerovatno iz kasnoantičkog doba.
Ova blizina je tipično istanbulska: iznad, odnosno pored, leži osmanska pijaca 17. stoljeća, ispod, odnosno neposredno uz nju, nalaze se ostaci vizantijske carske rezidencije. Ova četvrt se zato doslovno može čitati u slojevima.
Mozaici prikazuju životinje, lov, seoske scene i druge motive. Ne pripadaju Plavoj džamiji, nego mnogo starijem svijetu koji je na ovom mjestu odavno postojao prije nego što je Sultan Ahmed dao izgraditi svoj kompleks.
Arasta danas: turistička, ali ne beznačajna
Danas je Arasta jasno turistička. To se ne treba uljepšavati. Mnogi proizvodi su usmjereni na strane posjetioce, cijene mogu biti u skladu s tim, a niko ne bi trebao vjerovati da ulazi na nepromijenjenu osmansku zanatsku pijacu.
Ipak, mjesto posjeduje prednosti. Manje je, mirnije i preglednije od Velikog bazara. Ko je ionako kod Plave džamije, ovdje vrlo dobro može razumjeti koliko su blisko bili povezani trgovina i zadužbina.
Arasta bazar i logika osmanskih zadužbina
Ekonomska veza između pijace i džamije zaslužuje detaljnije objašnjenje, jer vrijedi za mnoge velike građevinske komplekse Istanbula. Vakuf je bio pravno organizovan tako da su određena imovinska sredstva trajno posvećena dobrotvornoj ili religijskoj svrsi. Sultan je, na primjer, mogao dodijeliti zadužbini dućane, njive, mlinove, kupatila ili čitava sela. Prihodi su nakon toga plaćali osoblje, popravke, nastavu ili izdavanje hrane.
Time je ustanova trebala nastaviti funkcionisati i nakon smrti zadužbinara. To je bilo odlučujuće, jer je džamija mogla postojati stoljećima, dok je sultan vladao samo nekoliko decenija. Bez dugoročnih prihoda bila bi svaka kuhinja za siromašne jednom prazna, a svaka medresa bez učitelja.
Arasta ovu logiku posebno dobro pokazuje na malom prostoru. Posjetioci danas vide dućane neposredno pored Plave džamije. Historijski je ova blizina bila ekonomski namjeravana. Što je pijaca bolje funkcionisala, to su se stabilnije mogli finansirati drugi dijelovi zadužbine.
Šta je nestalo iz prvobitnog kompleksa
Sultanahmetova külliya je prvobitno bila znatno veća od ansambla koji posjetioci danas svjesno percipiraju. Pored džamije, araste i mauzoleja, pripadali su joj obrazovni i zbrinjavajući objekti, bolnica, imaret, hamam i druge zgrade. Preuređenja ulica, požari i moderni urbani razvoj su značajno izmijenili ovo područje.
Baš preoblikovanje Sultanahmeta u 19. i 20. stoljeću je djelomično razorilo starije urbanističke veze. Danas mnogi spomenici djeluju kao pojedinačne znamenitosti u turističkom parkovnom prostoru. Ranije su bili mnogo jače uklopljeni u gustu mrežu kuća, radionica, štala i zbrinjavajućih objekata.
To vrijedi i za arastu. Njen današnji uredan niz dućana djeluje uredno i gotovo muzejski. Pijaca 17. ili 18. stoljeća je bila glasnija, funkcionalnija i jače povezana s proizvodnjom. Mirisi, životinje, transporti i zanat su bili dio svakodnevice.
Velika palata ispod Sultanahmeta
Područje postaje još uzbudljivije kada se dublje vratimo u vrijeme. Vizantijska Velika palata se nekada prostirala preko ogromnog područja jugoistočno od Hipodroma. Stoljećima su vizantijski carevi živjeli i vladali u raznim palatama, dvorištima i vrtovima koji su se protezali prema Mramornom moru.
Nakon 11. stoljeća se carsko težište pomjerilo više prema Vlahernskoj palati. Velika palata je djelomično propala. Nakon 1204. su veliki dijelovi opljačkani i dalje uništeni. U osmansko doba grad je nadograđivao mnoge ostatke.
Poznati podni mozaici, koji se danas prikazuju u Muzeju mozaika kod Araste, zato su posebno vrijedni. Pružaju rijedak uvid u dekorativnu opremu palatinskog pejzaža. Lovačke scene, životinje, djeca i seoski motivi djeluju iznenađujuće svjetovno i živo. Pokazuju da se vizantijska umjetnost nije sastojala samo od zlatnih slika svetaca.
Kupovina bez miješanja historije s „autentičnošću“
Mnogi putnici žele na pijaci kupiti „nešto pravo“. Ali šta to znači? Ručno vezan anadolski ćilim može biti autentičan zanat, čak i ako se prodaje turistima. Mašinski proizvedena lampa u navodno orijentalnom stilu, naprotiv, može biti potpuno izrađena za izvozno tržište. Porijeklo i način izrade su važniji od kulise dućana.
Ko želi kupiti nešto skupo, ne bi se trebao pustiti uvjeriti dramatičnom prodajnom pričom. Materijal, starost, tehnika i mogućnost povrata bi se trebali nezavisno provjeriti. Baš kod ćilima ili nakita razlike u cijeni mogu biti znatne.
Za kratku šetnju, ipak, uopšte ne morate ništa kupiti. Arasta se isplati jednostavno kao veza između Plave džamije, Male Aje Sofije i Muzeja mozaika. Njena pregledna veličina je čini dobrim mjestom za viđenje osmanske trgovačke arhitekture, a da nakon deset minuta ne izgubite osjećaj u kojem ste pravcu došli, kao što se može desiti u Velikom bazaru.
Šta danas na licu mjesta još možete prepoznati
Današnji niz dućana je uredno restauriran, ali najvažniji historijski trag je njegova lokacija. Okrenite se stalno iznova prema Plavoj džamiji i bivšem Hipodromu. Onda postaje jasno da pijaca nije nastala negdje slučajno, nego je izgrađena neposredno u veliko zadužbinsko i ceremonijalno područje. Baš ova blizina je prava znamenitost.
Obratite pažnju i na prelaz prema Muzeju mozaika. Tamo se vremenski slojevi doslovno sudaraju: pijaca iz osmanskog doba leži pored ostataka vizantijske carske palate. Ko posjeti oba mjesta zajedno, bolje razumije kako je Istanbul građen – ne tako što je jedna epoha uredno nestala, a sljedeća počela od nule, nego tako što su nove zgrade preuzimale postojeće površine, zidove i puteve.
Ako želite kupovati, nemojte ulaziti s mišlju da tamo obavezno morate cjenkati. Neki dućani očekuju pregovore, drugi imaju jasnije cijene. Za skupocjene ćilime, nakit ili antikvitete ionako vrijedi: prethodno provjerite porijeklo i kvalitet, a ne oslanjajte se samo na lijepu priču. Historijska vrijednost Araste ne zavisi od toga da li izlazite s torbom.
Zašto Arasta djeluje mirnije od Velikog bazara
Razlika ne leži samo u veličini. Veliki bazar je trgovački lavirint nastao tokom stoljeća, sa stotinama puteva, hanova i prolaza. Arasta je, naprotiv, linearnija i prostorno jasnija. Jedva se gubi orijentacija, i baš zato arhitektura više upada u oči. Ko u Velikom bazaru stalno gleda putokaze, ovdje zaista može stati i posmatrati odnos između niza dućana i džamijskog kompleksa.
Ovaj mir je, naravno, relativan. U glavnoj sezoni Arasta također može biti puna. Ali prostorna struktura ostaje preglednija, i to pijacu čini dobrim kontrastnim programom nakon Sultanahmeta. Za mene je baš ova preglednost prednost, jer se ovdje lakše prepoznaje kako funkcioniše zadužbinska ekonomija, umjesto da se samo bude preplavljen brojem dućana.
Trgovina kao dio religijske infrastrukture
To što su dućani sufinansirali džamiju, danas nekim posjetiocima zvuči iznenađujuće. U osmanskom zadužbinskom sistemu je, ipak, to bilo gotovo logično. Religija, obrazovanje, zbrinjavanje siromašnih i trgovina nisu bili podijeljeni u odvojene zone. Funkcionalan grad je trebao prihode, a vakuf je morao biti ekonomski održiv.
Zato se Arasta ne bi trebala posmatrati kao svjetovan dodatak pored svete zgrade. Historijski je pijaca pripadala funkcionalnosti čitavog kompleksa. Baš ova veza je jedna od najzanimljivijih lekcija koju možete ponijeti iz nekoliko stotina metara niza dućana.
„Arasta bazar je jednostavno mala izdanka Velikog bazara.“ Pogrešno. Posjeduje vlastitu historiju i pripada Sultanahmetovoj zadužbini.
„Dućani su služili samo turistima.“ Naravno pogrešno. Međunarodni masovni turizam je nastao stoljećima kasnije.
„Ispod bazara leži vizantijska palata.“ Pojednostavljeno, ali u suštini tačno: u neposrednoj blizini su otkriveni mozaici i strukture kompleksa Velike palate.
Moja misao o ovom mjestu
Arasta mi se kao ideja dopada gotovo više kada se ne posmatra samo kao trgovačka ulica. Sultan gradi ogromnu džamiju sa školama i kuhinjom za siromašne – a pored nje su mu potrebni dućani, jer pobožnost sama ne plaća račune.
To zvuči vrlo moderno, ali je staro stoljećima. Socijalnim ustanovama je potreban ekonomski temelj. Baš zato ovdje pijaca i džamija historijski pripadaju zajedno.
– Amra
