Između historijske stanice Haydarpaşa i živog centra Kadıköya leži četvrt koju dugo gotovo niko izvan vlastite zajednice nije poznavao: Yeldeğirmeni. Ime doslovno znači „vjetrenjača” — nagovještaj o ranijim vjetrenjačama koje su nekada stajale na ovom uzvišenom mjestu blizu Mramornog mora i koje su korištene za mljevenje žita.
Yeldeğirmeni je nekada bila građanska stambena četvrt grčkih i jermenskih porodica, kasnije je pala u zaborav — a zatim je kroz projekat murala postala jedna od najupadljivijih četvrti ulične umjetnosti Istanbula.
Danas je Yeldeğirmeni poznat prvenstveno po nečem drugom: velikim, šarenim muralima koji prekrivaju cijele fasade starih stambenih zgrada. Od zastarjele stambene četvrti tako je, unutar nekoliko godina, nastala jedna od najupadljivijih četvrti ulične umjetnosti Istanbula.
- „Yeldeğirmeni” znači „vjetrenjača” i upućuje na ranije žitarske mlinove na ovom mjestu.
- Ovu četvrt su dugo oblikovale grčke i jermenske porodice, što se prepoznaje u stambenoj arhitekturi kasnog 19. i ranog 20. vijeka.
- Od 2010-ih godina, projekat murala pretvorio je brojne fasade u velikoformatna umjetnička djela internacionalnih i turskih uličnih umjetnika.
- Položaj između stanice Haydarpaşa i centra Kadıköya čini ovu četvrt lako dostupnom pješice.
- Stare zgrade s apartmanima, mali kafići i mirnije ulice do danas oblikuju njen svakodnevni karakter.
- Kao i druge unaprijeđene četvrti, i Yeldeğirmeni se nalazi u napetosti između očuvanja i rastućih kirija.
Ime koje podsjeća na stare mlinove
„Yel” znači „vjetar”, „değirmen” znači „mlin” — ime tako direktno upućuje na raniju upotrebu uzvišenog terena između Kadıköya i mora za vjetrenjače koje su preradile žito u brašno. Kao mnogi historijski istanbulski nazivi mjesta, i ovaj je funkcionalan opis izvornog pejzaža, a ne kasniji marketinški izum.
Od izvornih mlinova samih danas se ništa ne vidi — četvrt je krajem 19. i početkom 20. vijeka gusto izgrađena višespratnim stambenim zgradama, tipičnim za rastuću azijsku stranu Istanbula.
Četvrt grčkih i jermenskih porodica
Kroz velike dijelove svoje novije historije, Yeldeğirmeni je bila građanska stambena četvrt u kojoj su živjele mnoge grčko-pravoslavne i jermenske porodice, što se do danas prepoznaje u arhitekturi pojedinih zgrada, u crkvenim građevinama okoline i u razvijenom gradskom tlocrtu.
Kao u mnogim istanbulskim četvrtima, struktura stanovništva se znatno promijenila tokom 20. vijeka, između ostalog zbog političkih kriza i iseljeničkih pokreta odgovarajućih manjina. Same zgrade su ostale, iako su mnoge od njihovih izvornih porodica stanovnika s vremenom napustile grad ili zemlju.
Od zaboravljene četvrti do pozornice ulične umjetnosti
Od ranih 2010-ih godina u Yeldeğirmeniju je počelo namjerno unapređenje kroz umjetnost: u okviru projekta murala, turski i internacionalni ulični umjetnici oslikali su brojne fasade starih stambenih zgrada velikoformatnim, često višespratnim motivima. Cilj je izričito bio učiniti ovu četvrt ponovo vidljivijom i privlačnijom i za stanovnike i za posjetioce.
Efekat je bio jasan: od prilično neupadljive stambene četvrti nastalo je mjesto koje se namjerno posjećuje kako bi se šetalo ulicama i otkrivali murali — slično poznatim četvrtima ulične umjetnosti u drugim velikim evropskim gradovima.
Između stanice i centra grada
Yeldeğirmeni geografski povoljno leži između historijske stanice Haydarpaşa i živahnog centra Kadıköya s njegovom trajektnom lukom, pijacama i pješačkom zonom. Ovaj položaj čini četvrt lako dostupnom pješice, a da pritom sama ne leži u glavnom turističkom toku Kadıköya.
Upravo je ovaj rubni položaj dugo doprinosio tome da Yeldeğirmeni ostane mirniji i neupadljiviji od samog centra Kadıköya — osobina koja se postepeno mijenja s rastućom popularnošću ove četvrti.
Kafići, svakodnevica i promjena četvrti
Pored murala, posljednjih godina u Yeldeğirmeniju se sve više naseljavaju mali kafići, dizajnerski studiji i atelijeri. Za mnoge mlade Istanbulce ova četvrt se u međuvremenu smatra jednom od autentičnijih alternativa već snažno komercijalizovanim dijelovima grada.
Ovaj razvoj, ipak, sa sobom nosi ista pitanja kao i uporedive četvrti širom svijeta: rastuće kirije, sve veći pritisak na dugogodišnje stanovnike i pitanje koliko promjena jedna četvrt može podnijeti prije nego što izgubi svoj izvorni karakter.
„Murali u Yeldeğirmeniju su zvanična državna umjetnost.” Nije sasvim tačno. Murali su nastali u okviru namjernog projekta umjetnosti u četvrti s lokalnim i internacionalnim umjetnicima, a ne kao centralno naređena državna dekoracija.
„Ime nema nikakve veze sa stvarnim vjetrenjačama.” Netačno. „Yeldeğirmeni” doslovno znači „vjetrenjača” i upućuje na stvarno postojeće ranije žitarske mlinove na ovom mjestu.
Moje razmišljanje o ovom mjestu
Yeldeğirmeni mi vrlo jasno pokazuje koliko se brzo istanbulska četvrt može promijeniti, a da pritom potpuno ne izgubi svoju historijsku građevinsku supstancu. Iste stare stambene zgrade, u kojima su ranije živjele grčke i jermenske porodice, danas nose velikoformatna, moderna umjetnička djela — oboje postoji jedno pored drugog, umjesto da se međusobno brišu.
Kod ovakvih četvrti me uvijek iznova impresionira koliko se historije krije u neupadljivim stambenim ulicama koje nijedan vodič ne navodi kao glavnu atrakciju. Upravo zato se isplati ovdje jednostavno prošetati pješice, bez čvrstog cilja — Istanbul se često najiskrenije pokazuje izvan velikih spomenika.
– Amra
