Murat IV. je 1623. u dobi od jedanaest godina postao sultan. Carstvo se nalazilo u fazi političkog nemira, a njegova majka Kösem sultan je isprva preuzela centralnu regentsku ulogu. Kada je Murat postao stariji, postepeno je svom okruženju oduzeo moć i razvio izrazito autoritaran stil vladavine.
Murat IV. je 1623. sa jedanaest godina postao sultan i kasnije razvio jedan od najoštrijih stilova vladavine osmanske historije. Postupao je protiv kafana, duhana i alkohola i 1638. lično ponovo osvojio Bagdad.
Danas se često svodi na spektakularne zabrane: navodno je zabranio kafu, duhan, alkohol, pa čak i noćno šetanje, prerušen obilazio Istanbul i lično ubijao prekršioce. Iza ovih priča stoji stvaran vladar koji je koristio ekstremno nasilje, ali koji je i vladao u vrijeme vojnih kriza i ustanaka. Neke anegdote su dobro dokumentovane, druge su generacijama pripovijedane sve dramatičnije.
- Murat IV. je 1623. sa jedanaest godina postao sultan.
- Njegova majka Kösem sultan je tokom njegove maloljetnosti posjedovala velik uticaj.
- Kasnije je Murat lično preuzeo vlast i vladao izuzetno oštro.
- Postupao je protiv duhana, alkohola, kafana i noćnog nereda.
- 1638. je lično vodio pohod za ponovno osvajanje Bagdada.
- Dao je ubiti nekoliko braće.
- Njegov brat Ibrahim je preživio i nakon Muratove smrti postao sultan.
- Murat je umro 1640. sa samo 27 godina.
Jedanaestogodišnjak na prijestolu
Nakon ubistva Osmana II. i još jedne kratke vladavine Mustafe I., dinastija je bila politički potresena. 1623. je Murat postavljen na prijesto. Jedanaestogodišnjak, naravno, nije mogao sam voditi ogromno carstvo. Ministri, vojne vođe, dvorske grupe, a posebno njegova majka Kösem, su isprva igrali centralne uloge.
U Istanbulu se nastavio nemir, dok su na istoku Safavidi kontrolisali važne teritorije. Muratove rane godine, dakle, nisu bile obilježene stabilnom dvorskom rutinom, nego osjećajem da naoružane grupe mogu svakog trenutka promijeniti politiku.
Kösem sultan kao regentkinja
Kösem je već pod Ahmedom I. izgradila snažan položaj. Kao majka maloljetnog sultana, sada je dobila formalan, odnosno faktičan, pristup regentstvu. Učestvovala je u imenovanjima, patronaži i vladinim poslovima.
Muratova kasnija oštrina se ponekad objašnjava isključivo psihološki. Vjerovatnije je da je i njegovo djetinjstvo, provedeno u okruženju stalnih ustanaka i borbi za moć, oblikovalo njegovu predstavu o tome kako se autoritet mora nametnuti. Objašnjenje pritom nije izgovor. To što je kasnije postupao brutalno, ostaje njegova odgovornost.
Kako je Murat sam preuzeo vlast
U 1630-im godinama Murat je sve više počeo lično vladati. Postupao je protiv rivalskih dvorskih grupa, korumpiranih službenika i nemirnih vojnih jedinica. Njegova vladavina se uveliko zasnivala na strahu. Pogubljenja su izvođena javno i bez velike suzdržanosti.
To je stabilizovalo određena područja, ali je koštalo mnoge ljude života i stvorilo klimu ekstremne kontrole. Murat je htio pokazati da nakon godina vojnog miješanja sultan ponovo posjeduje konačan autoritet.
Kafa, duhan i zabrane
Murat je donio stroge mjere protiv duhana i alkohola. I kafane su dospjele pod pritisak, jer nisu bile samo mjesta konzumacije pića, nego i mjesta okupljanja gdje su mogli kružiti političke glasine i kritika.
Često ponavljana tvrdnja da je Murat „zabranio samu kafu jer je mrzio kafu“ je zato preuprošćena. Radilo se i o javnim prostorima okupljanja. Noćna pravila izlaska i kontrole su dodatno trebale suzbiti gradske požare i nemire.
Nasilje kao sredstvo vladavine
Hroničari izvještavaju da je Murat ponekad prerušen hodao kroz Istanbul da bi sam kontrolisao prekršaje. Priče mu čak pripisuju lična ubistva. To da je Murat izuzetno brutalno vladao, dobro je dokumentovano. Pojedine dramatične anegdote se, ipak, moraju kritički razmatrati, jer su ga kasniji pripovjedači pretvorili u gotovo natčovječnu zastrašujuću figuru.
Vladar može biti stvarno okrutan i istovremeno žrtva preuveličavanja. Oboje se ne isključuje.
Ponovno osvajanje Bagdada
Vojno je Muratov najveći uspjeh ponovno osvajanje Bagdada od Safavida 1638. Pohod je lično vodio. Bagdad je bio strateški i religijski značajan. Nakon duge opsade grad je pao pod Osmanlije.
Naknadni ugovor iz Zuhaba 1639. je stabilizovao osmansko-safavidsku granicu na način koji je dugoročno imao velik uticaj na kasnije granice regije. Muratovi vojni uspjesi su znatno ojačali njegovu sliku energičnog vladara.
Bratoubistvo pod Muratom IV.
Murat je dao ubiti nekoliko svoje braće. Time njegova vladavina pokazuje da Ahmedova I. odluka da ostavi Mustafu u životu nije odmah okončala dinastičko bratoubistvo. Sistem se mijenjao polako. Sve dok se brat smatrao potencijalnim rivalom, njegov život je ostajao ugrožen.
Ibrahim je očigledno tek jedva preživio i 1640. postao Muratov nasljednik. To što je na kraju na prijesto došao čovjek koji je godinama u strahu za vlastiti život proveo u kafesu, pokazuje psihološku cijenu ovog sistema.
Njegova rana smrt
Murat je umro 1640. sa 27 godina. Često se navodi ciroza jetre, odnosno bolest nastala usljed jakog konzumiranja alkohola. To djeluje posebno ironično, jer je zvanično strogo suzbijao alkohol. Da li je svaka popularna priča o njegovoj privatnoj konzumaciji tačna, ipak je teško procijeniti.
Sigurno je da je umro vrlo mlad i da nije ostavio preživjelog sina koji bi ga naslijedio.
Grob u Sultanahmetu
Murat je sahranjen u mauzoleju Ahmeda I. Time leži u prostoru s drugim članovima dinastije čiji su porodični odnosi bili obilježeni ljubavlju, zaštitom i smrtonosnom konkurencijom istovremeno.
Mauzolej može izgledati mirno, iako životne priče u njemu nikako nisu bile mirne.
„Murat je čak zabranio i smijeh u kafanama.“ Ovakve ekstremne formulacije prije pripadaju kasnijem stvaranju legendi. Stroge zabrane kafana, duhana i alkohola su, naprotiv, historijski dokumentovane.
„Bratoubistvo je odmah završilo s Ahmedom I.“ Pogrešno. Sam Murat je dao ubiti braću.
Murat IV. i kontrola nad Istanbulom
Muratove mjere nisu bile usmjerene samo na pojedine uživanja. Htio je prijestolnicu učiniti kontrolabilnijom. Kafane su bile mjesta okupljanja gdje su kružile vijesti, satira i kritika. Krčme su mogle biti mjesta vojnog nereda. Duhan se istovremeno smatrao zdravstvenim, odnosno protivpožarnim rizikom.
Posebno nakon velikih požara vlada je pooštravala zabrane. U gradu od brojnih drvenih kuća nepažljivo bačena žeravica je zaista mogla izazvati katastrofe.
Politička kontrola i praktičan gradski red su se zato prepletali.
Zašto je sam Murat postao mit
Vladar koji je bio mlad, fizički snažan i brutalan, nudio je savršene uslove za legendu. Evlija Čelebi i drugi pripovjedači izvještavaju o izvanrednoj snazi, ogromnom oružju i ličnim kontrolnim obilascima grada.
Nekoliko oružja izloženih u Topkapiju povezuje se s Muratom i pojačava ovaj utisak.
Ipak, ne bi se trebalo nekritički preuzeti svaki centimetar i svaka težina iz kasnijih priča. Historijska ličnost i junačka figura su se izmiješale već za njegovog života.
Bagdad i religijski značaj pohoda
Bagdad nije bio samo strateški važan. Grad je posjedovao ogroman značaj za islamsku historiju i čuvao je važna svetišta. Osmansko-safavidsko rivalstvo je, uz to, imalo snažnu konfesionalnu dimenziju.
Muratovo ponovno osvajanje 1638. je zato inscenirano kao velik politički i religijski uspjeh.
Pohod je znatno ojačao njegov autoritet nakon godina unutrašnjeg nemira.
Posljednja braća i opasnost za dinastiju
Muratova pogubljenja braće pokazuju koliko je opasnom ostala stara logika nasljedstva. Svaki muški dinasta je teoretski mogao postati centar suprotstavljene stranke.
Kada je Murat umro, Ibrahim je bio jedini preživjeli brat. Da ni on nije preživio, direktna muška linija dinastije bi zapala u ekstremnu krizu nasljedstva.
Bratoubistvo je trebalo spriječiti građanski rat, ali je paradoksalno moglo dovesti samu dinastiju na rub izumiranja.
Alkohol i ironija njegove biografije
To što je Murat navodno i sam konzumirao alkohol uprkos zvaničnim zabranama, često se ističe. Savremeni izvori ukazuju na jaku konzumaciju, a njegov uzrok smrti se često povezuje s bolešću jetre.
Ipak je potreban oprez, jer politički protivnici rado dramatizuju licemjerje.
Ironija, ipak, ostaje historijski upečatljiva: sultan koji je rigorozno suzbijao krčme i konzumaciju alkohola, možda je sam umro od posljedica vlastitog pijenja.
Šta njegov grob priča o dinastiji
Murat leži pored Ahmeda I. i drugih članova porodice. Među njima su ljudi koji su bili direktno pogođeni njegovim odlukama.
To je kod osmanskih mauzoleja često slučaj: počinioci i žrtve, majke i sinovi, rivali i braća, kasnije počivaju u istom dinastičkom prostoru.
Možda baš zato ovi grobovi djeluju tako mirno, a istovremeno tako teško, kada se poznaju njihove priče.
Muratov stil vladavine u kontekstu njegovog vremena
Muratova brutalnost se ne bi trebala relativizovati time što je njegova epoha bila teška. Istovremeno politička situacija objašnjava zašto je kontrola za njega postala centralna tema. U Istanbulu su se bunile vojne grupe, provincije su bile nemirne, a Safavidi su osvojili važne teritorije. U njegovim dječijim godinama je država djelovala sve samo ne stabilno.
Kada je Murat sam preuzeo vlast, nije reagovao oprezim reformama, nego drastičnom disciplinom. To je bilo efikasno u smislu da je otvoren nered potisnut. Cijena je, ipak, bila visoka: strah je postao svjesno sredstvo vladavine.
Zašto njegovo sjećanje do danas polarizuje
Neki prikazi slave Murata kao snažnog vladara koji je uspostavio red. Drugi vide prije svega pogubljenja i represiju. Oboje se zasniva na stvarnim elementima njegove vladavine.
Baš zato ga se ne bi trebalo pričati kao jednodimenzionalnu figuru. Njegovi vojni uspjesi pripadaju priči, jednako kao i nasilje kojim je nametao autoritet.
Odrasla historijska priča izdrži ove kontradikcije, a da ih ne izobjašnjava.
Moja misao o ovom mjestu
Murat je za mene dobar primjer zašto historiju ne želim dijeliti na „heroja“ ili „čudovište“. Kao dijete je bio zarobljen u potpuno nestabilnom sistemu, kasnije je sam postao izuzetno nasilan i istovremeno ostvario vojne uspjehe koji su dugoročno uticali na carstvo.
To ne izobjašnjava njegovu brutalnost. Ali pokazuje kako je od jedanaestogodišnjeg dječaka nastao vladar kojeg se u jednom trenutku bojala cijela prijestolnica. A onda sa 27 godina leži u grobu.
– Amra
