Gewürzbasar na prvi pogled djeluje sam po sebi jasan: začini, čaj, slatkiši, orasi, sušeno voće i mirisi. Njegov turski naziv Mısır Çarşısı, međutim, vodi u drugom pravcu, jer „Mısır“ znači Egipat. Naziv je povezan sa trgovačkim i prihodovnim strukturama iz kojih je pijaca nastala u okolini Nove džamije.
Gewürzbasar na prvi pogled djeluje sam po sebi jasan. Njegov turski naziv Mısır Çarşısı, međutim, vodi u drugom pravcu, jer „Mısır“ znači Egipat.
Bazar je bio dio kulije Yeni Camii. Izgrađen je u 17. stoljeću kao ekonomska osnova zadužbine. Najamnine i prihodi radnji pomagali su finansirati tekuće troškove džamije i njenih socijalnih ustanova. Time pijaca od samog početka nije bila samo mjesto kupovine, nego dio većeg vjerskog i ekonomskog sistema.
- Mısır Çarşısı historijski pripada zadužbini Yeni Camii.
- U 17. stoljeću korišten je kao izvor prihoda za kompleks džamije.
- Njegov naziv upućuje na veze s egipatskom trgovinom i egipatskim dažbinama.
- Historijski se ovdje nije prodavalo samo začine.
- Začini su u Osmanskom carstvu bili i medicinska i visokovrijedna trgovačka roba.
- Današnja pijaca je izraženije turistička, ali i dalje ima prave trgovce hranom i začinima.
- Bazar je požarima i restauracijama više puta mijenjan.
Zašto je Novoj džamiji trebao bazar
Velike vjerske zadužbine morale su biti trajno finansirane. Zaposleni su htjeli biti plaćeni, zgrade su morale biti popravljane, socijalne ustanove snabdjevane. Zato su profitabilne nekretnine poput dućana, pijaca, hamama ili karavansaraja često pripadale vakufu.
Gewürzbasar je bio upravo takva ekonomska osnova. Njegovi trgovci su plaćali najamninu, odnosno dažbine, iz kojih su se mogli finansirati dijelovi zadužbine.
Povezanost vjere i trgovine pritom nije bila ništa protivrječno. U osmanskom sistemu zadužbina bila je praktično neophodna.
Zašto se zove Egipatski bazar?
Najpopularnije objašnjenje povezuje naziv s Egiptom, koji je od ranog 16. stoljeća pripadao Osmanskom carstvu i preko kojeg je važna trgovačka roba stizala u Istanbul. Historijski opisi također upućuju na to da je gradnja, odnosno zadužbina, bila povezana s prihodima iz Egipta.
Naziv se nije nužno odmah od prvog dana ustalio. U starijim izvorima pojavljuju se i nazivi poput Yeni Çarşı ili Valide Çarşısı.
Tokom 18. stoljeća Mısır Çarşısı je postao uobičajen naziv.
Koja se roba ovdje zaista prodavala
Začini su bili važni, ali je historijska pijaca bila šira. Ovdje su se mogli nuditi sušeno bilje, ljekovita sredstva, sjemenke, orasi, hrana, boje i druga roba.
Istanbul je ležao između trgovačkih prostora Mediterana, Crnog mora, Bliskog istoka i Azije. Roba je više puta mijenjala vlasnika prije nego što bi stigla na Zlatni rog.
Mnogi proizvodi koji danas djeluju svakodnevno, tada su bili skupi ili teško dostupni. Začin je mogao proći dug put prije nego što bi završio u dućanu u Eminönüu.
Začini su bili lijek, luksuz i trgovačka roba
Prije moderne farmacije granica između kuhinje i apoteke bila je fluidnija. Bilje, sjemenke i začini mogli su se istovremeno koristiti za kuhanje i za liječenje zdravstvenih tegoba.
Aktari, dakle trgovci biljem i začinima, zato nisu prodavali samo sastojke za jelo. Bili su dio medicinske i svakodnevne kulture snabdijevanja.
Neki proizvodi bili su skupi jer su prevoženi na ogromne udaljenosti. Trgovina začinima bila je zato posao sa stvarnim međunarodnim mrežama.
Arhitektura i izgradnja
Bazar posjeduje karakterističan L-oblik i više monumentalnih ulaza. Zasvođeni hodnici štite trgovce i robu od vremenskih uslova i stvaraju zatvoren doživljaj prostora koji ga razlikuje od uličnog tržišta.
Vani i u susjednim ulicama trgovina se nastavlja. Posebno prema Eminönüu miješaju se bazar, prodavnice hrane i svakodnevni gradski saobraćaj.
Historijski su pojedine kapije i područja bila dodijeljena određenim grupama trgovaca. Time je pijaca bila organizovana i kontrolisana.
Požari, popravke i promjene
Kao i druge historijske pijace, i Mısır Çarşısı je mijenjan požarima i popravkama. Pojedine radnje, površine i namjene nisu nepromijenjene od 17. stoljeća.
Nakon velikih šteta obnavljani su krovovi, svodovi i strukture dućana. Današnji njegovan izgled je zato rezultat mnogih faza restauracije.
Ove promjene nisu mana. One prije objašnjavaju kako je pijaca mogla nastaviti živjeti stoljećima.
Šta je danas autentično, a šta turističko
Danas mnogi dućani prodaju proizvode posebno usmjerene na posjetioce: raskošno upakovane kutije lokuma, mješavine čaja s izmišljenim imenima i dekorativne poklon-setove.
Pored toga i dalje postoje pravi trgovci začinima, orasima i hranom. Ko posmatra samo najupadljivije dućane u glavnom hodniku, dobija zato iskrivljenu sliku.
I u ulicama izvan samog bazara često se može kupovati znatno jeftinije i svakodnevnije.
Veza s Yeni Camii
Gewürzbasar se jedva može razumjeti ako se zanemari Nova džamija pored njega. Oboje su pripadali istom sistemu zadužbine. Džamija je bila vjerski centar, pijaca je ekonomski pomagala finansiranje.
Sama Yeni Camii ima komplikovanu istoriju gradnje. Njena gradnja je počela već krajem 16. stoljeća pod Safiye sultanom, ali je prekinuta i tek decenijama kasnije završena pod Turhan Hatidže sultanom. Mısır Çarşısı je nastao u ovoj kasnijoj fazi i time postao dio projekta koji se protezao kroz nekoliko generacija osmanske dvorske politike.
Ova veza pokazuje i ulogu moćnih žena kao zadužbinarki. Gewürzbasar je stoga posredno jednako priča o ženskoj dinastičkoj politici koliko i o biberu i šafranu.
Šta bi trebalo danas zaista porediti
Ko želi kupovati, ne bi trebao već kod prvog lijepo dekorisanog dućana automatski pretpostaviti da je pronašao najbolju ponudu. Upravo kod čaja, lokuma i mješavina začina isplati se porediti cijene i kvalitet u više radnji.
I okolina izvan historijskog bazara je zanimljiva. Susjedne ulice su pune prodavnica hrane, kućnih potrepština i veletrgovine, koje su mnogo više obilježene lokalnom svakodnevicom.
Time se na nekoliko metara dobijaju dvije vrlo različite pijace: čuvena turistička unutrašnjost i haotičan, praktičan trgovački svijet neposredno ispred nje.
Zašto je lokacija u Eminönüu bila savršena
Eminönü je stoljećima bio jedno od najvažnijih mjesta dolaska robe. Brodovi su donosili hranu i trgovačku robu na obale Zlatnog roga, odakle su se mogli direktno raspoređivati u pijace i skladišta. Gewürzbasar zato nije slučajno ležao neposredno pored luke, džamije i važnih saobraćajnica.
Ovaj položaj objašnjava i zašto je pijaca do danas tako živa. Trajekti, tramvaj, pješaci i trgovci se ovdje susreću u gustini koja je impresivna čak i za Istanbul. Historijska trgovina se promijenila, funkcija čvorišta je ostala.
Kako danas smisleno kupovati začine
Kod izrazito turističkih proizvoda isplati se pažljiviji pogled na ambalažu, težinu i cijenu. Posebno kod šafrana, mješavina začina ili „specijalnih čajeva“ imena i prezentacija mogu djelovati važnije od stvarnog sadržaja. Ko želi kupiti nešto konkretno, bolje prolazi ako poredi više dućana i po potrebi pita o porijeklu i težini.
To ne znači da se mora sumnjati u svakog trgovca. Naprotiv: upravo dobre radnje objašnjavaju svoje proizvode iznenađujuće precizno. Kratko poređenje prije štiti od toga da se plati trostruko samo zbog posebno lijepe ambalaže.
Čvorište globalnih trgovačkih puteva
Začini nisu stizali u Istanbul jednim jedinim putem. Biber, cimet, karanfilić i druga roba prelazili su ogromne udaljenosti i često više puta mijenjali vlasnika. Egipat je bio važno čvorište između Crvenog mora, istočnog Mediterana i osmanskog trgovačkog prostora. Odatle je roba dalje stizala u Istanbul i druge gradove.
Prijestolnica je, pak, ove rute povezivala s Crnim morem, Balkanom i evropskim pijacama. Mala vrećica bibera zato je mogla biti vidljivi vrh trgovačke mreže koja se protezala kroz nekoliko kontinenata.
Apoteka i kuhinja bile su bliže jedna drugoj nego danas
Historijski trgovci začinima prodavali su proizvode koje bismo danas raspodijelili na apoteku, prodavnicu zdrave hrane, drogeriju i prodavnicu hrane. Bilje, smole, sjemenke, boje i začini mogli su istovremeno imati medicinsku, kulinarsku i zanatsku upotrebu.
To što je nešto historijski važilo za lijek, naravno, automatski ne znači da je djelotvorno prema današnjim medicinskim standardima. Upravo kod modernih prodavaca treba postati skeptičan ako mješavina bilja navodno istovremeno liječi dijabetes, visok krvni pritisak, probleme sa spavanjem i deset drugih oboljenja. Historija objašnjava tradiciju takve robe, ne zamjenjuje medicinske dokaze.
Ulice unaokolo su dio doživljaja
Ko samo jednom prođe kroz natkrivenu zgradu, vidi turistički najpoznatiji dio. Oko Tahtakalea i Eminönüa trgovina se nastavlja u mnogo svakodnevnijem obliku. Hrana, kućne potrepštine, ambalaža, kafa, sir i bezbroj drugih proizvoda pokazuju da pijaca ne funkcioniše izolovano.
Upravo ovaj prelaz između spomenika i svakodnevice čini mjesto za mene zanimljivijim. Unutra se nalazi historijski bazar, vani kupovina jednostavno nastavlja.
Kafa spada u historiju jednako kao i začini
Samo nekoliko koraka od Mısır Çarşısıja nalazi se čuvena tradicija Kurukahveci Mehmet Efendi. Kafa je u Osmanskom carstvu od 16. stoljeća postala važan svakodnevni i trgovački proizvod. Kafane su se razvile u socijalne prostore u kojima su ljudi raspravljali, igrali igre i razmjenjivali vijesti.
Miris svježe mljevene kafe u području oko Eminönüa zato nije moderna turistička ideja. On se nadovezuje na dugu urbanu istoriju potrošnje, čak i ako ambalaža i načini prodaje danas izgledaju drugačije.
Na šta treba paziti pri kupovini
Začini gube aromu ako predugo stoje otvoreni, navlaže se ili su loše skladišteni. Lijepa boja sama po sebi malo govori o kvalitetu. Upravo kod skupih proizvoda isplati se kupiti male količine i obratiti pažnju na miris, porijeklo i ambalažu.
Kod šafrana treba biti posebno oprezan. Pravi šafran je skup; izuzetno jeftini crveni končići mogu biti sasvim drugi proizvod. I kod takozvanih mješavina „turske Viagre“ ili čajeva reklamiranih kao medicinski djelotvornih, skepsa je razumna. Historijska pijaca smije biti zabavna, ali se ne mora vjerovati svakoj prodajnoj priči.
„Bazar se tako zove jer su svi začini dolazili iz Egipta.“ Ne. Egipat je igrao važnu ulogu u trgovini i finansiranju, ali je mreža robe bila mnogo veća.
„U Gewürzbasaru je sve automatski tradicionalno i autentično.“ Ne. Danas postoje tradicionalni trgovci pored izrazito turističkih ponuda.
„Bazar je oduvijek bio samo pijaca začina.“ Ne. Historijski se prodavala različita roba, a određena područja bila su dodijeljena različitim grupama trgovaca.
Moja misao o ovom mjestu
Kod Gewürzbasara uvijek moram misliti na to da mirisi vjerovatno spadaju među rijetke stvari koje historijsku pijacu barem malo mogu povezati s njenom nekadašnjom svakodnevicom. Naravno, ambalaža danas izgleda drugačije i niko ne treba praviti se da je godina 1700. ostala zamrznuta.
Ali začini, bilje, čaj, orasi i ljudi koji se guraju između dućana i dalje tamo prilično dobro pristaju. Kada uz to znate da su dućani nekada sufinansirali zadužbinu džamije, pijaca odmah dobija drugačije značenje.
– Amra
