Između Bebeka i Kuruçeşmea leži jedno od najfotogeničnijih bosforskih sela Istanbula: Arnavutköy, poznato po svojim šarenim drvenim kućama tijesno naslaganim jedna do druge direktno na vodi. Ko prolazi trajektom ili šeta obalom, vidi niz kuća sačuvan u ovakvoj cjelovitosti kakvu jedva da imate na bilo kojem drugom dijelu Bosfora.
Arnavutköy spada u najbolje očuvane četvrti drvenih kuća na Bosforu. Ime upućuje na Albaniju, ali je dominantna zajednica kroz stoljeća bila uglavnom grčko-pravoslavna. Upravo ova protivrječnost čini ovo mjesto posebno zanimljivim.
Ime na prvi pogled zvuči iznenađujuće: „Arnavut” je turska riječ za „Albanac”, „köy” znači „selo” — dakle, doslovno, „albansko selo”. Zapravo je, ipak, zajednica koja je najsnažnije oblikovala ovo mjesto kroz stoljeća bila uglavnom grčko-pravoslavna, a ne albanska. Ova napetost između imena i stvarne historije stanovništva dio je onoga što ovo mjesto čini historijski zanimljivim.
- Arnavutköy doslovno znači „albansko selo”, ali su ga kroz stoljeća uglavnom oblikovali grčko-pravoslavni stanovnici.
- Ova četvrt se smatra jednim od najbolje očuvanih ansambala drvenih kuća na Bosforu.
- Ribolov, a kasnije bosforske ljetne rezidencije, oblikovali su ekonomsku historiju ovog mjesta.
- Uske, gusto izgrađene uličice i zaštićena mala uvala i danas određuju strukturu ovog mjesta.
- Riblji restorani i mezehane duž obale trajan su dio karaktera ove četvrti.
- Zaštita spomenika za historijske drvene kuće trajna je tema između očuvanja i pritiska modernizacije.
Odakle zapravo dolazi ovo ime
Zašto pretežno grčki oblikovano mjesto nosi albansko ime, nije potpuno razjašnjeno jednim jedinim historijskim objašnjenjem. Moguće je da su ranije grupe albanskih doseljenika dale ovom mjestu ime prije nego što se struktura stanovništva promijenila tokom sljedećih stoljeća. Nazivi mjesta u mnogim gradovima — pa i u Istanbulu — često nadžive grupe stanovništva koje su ih izvorno stvorile.
Stoga bi bilo pogrešno iz današnjeg imena automatski zaključivati o određenom etničkom sastavu stanovnika kroz cijelu historiju. Nazivi mjesta su historijski slojevi, a ne trenutne lične karte.
Grčko ribarsko selo na Bosforu
Kroz velike dijelove osmanskog perioda, Arnavutköy je bio poznat po svojoj grčko-pravoslavnoj zajednici, s crkvama, školama i vlastitom društvenom infrastrukturom. Ribolov je bio ekonomska osnova mnogih porodica, dopunjen trgovinom i zanatstvom.
Kao u mnogim bosforskim selima, uz njih su živjeli i jermenski, jevrejski i muslimanski stanovnici — vjersko miješanje bilo je pravilo, a ne izuzetak, duž cijele bosforske obale.
Drvene kuće: zašto su tako posebne
Tijesno naslagane, često višespratne drvene kuće s karakterističnim erkerima spadaju među najbolje očuvane primjere tradicionalne bosforske stambene arhitekture. Drvo je dugo bilo dominantan građevinski materijal u Istanbulu — ne najmanje zato što je bilo brže i jeftinije dostupno od kamena.
Upravo je ova drvena gradnja, ipak, historijske istanbulske četvrti činila posebno podložnim razornim gradskim požarima, koji su kroz stoljeća opetovano uništavali velike dijelove grada. To što u Arnavutköyu i danas stoje cijeli nizovi drvenih kuća stoga nikako nije samorazumljivo, već rezultat sreće, njege i, posljednjih decenija, ciljane zaštite spomenika.
Riba, meze i život na obali
Obalna promenada Arnavutköya do danas je obilježena ribljim restoranima i mezehanama. Ko uveče sjedi pored vode, vidi čamce, čuje bosforsku vodu kako udara o zid keja i tipično naruči nekoliko malih predjela prije nego što stigne prava riba.
Ova restoranska kultura nije turistički izum posljednjih godina, već se nadovezuje na dugu tradiciju bosforskih sela, u kojima se svježa riba prodavala i pripremala direktno na pristaništu.
Između očuvanja i pritiska za promjenu
Kao i druge tražene bosforske lokacije, i Arnavutköy je pod znatnim pritiskom nekretnina. Historijske drvene kuće su skupe za održavanje, dok ih upravo njihova rijetkost čini sve vrednijim. Propisi o zaštiti spomenika trebali bi sačuvati karakter ove četvrti, ali su često u napetosti s ekonomskim interesima pojedinačnih vlasnika.
Ova rasprava nije čisto istanbulski fenomen, tiče se historijskih drvenih četvrti širom svijeta: kako sačuvati živu stambenu četvrt, a da je se ne zamrzne u čisti muzej — i a da se potpuno ne izgubi njen historijski karakter?
„Arnavutköy je oduvijek bio naseljen Albancima.” Nije dokazano s ovom sigurnošću. Ime upućuje na albanske korijene, ali je stvarno dominantna zajednica kroz velike dijelove historije bila grčko-pravoslavna.
„Drvene kuće su sve original osmanske i nepromijenjene.” Preuveličano. Mnoge zgrade su tokom stoljeća popravljane, djelimično obnavljane ili mijenjane — drvene građevine u gradu s dugom historijom požara rijetko preživljavaju potpuno nepromijenjene.
Selo koje je zadržalo svoj karakter
Uprkos blizini skupim susjednim četvrtima Bebek i Kuruçeşme, Arnavutköy je sačuvao vlastiti, manje uglačan karakter. Uske uličice, nepravilna izgradnja i sitna struktura radnji djeluju prizemnije od nekih uglačanijih dijelova Bosfora.
Upravo to čini šetnju ovdje zanimljivom: ne vidite savršeno saniranu kulisu, već četvrt koja je vidljivo izrasla iz raznih historijskih slojeva.
Moje razmišljanje o ovom mjestu
Arnavutköy je za mene jedno od onih mjesta na Bosforu koje ne traži glasno pažnju, a ipak se urezuje u sjećanje. Niz kuća na vodi, riblji restorani, krive male uličice iza njih — sve to djeluje manje inscenirano nego neki drugi dijelovi Bosfora.
Posebno me fascinira ta protivrječnost u imenu: „albansko selo” koje je kroz stoljeća bilo uglavnom grčki oblikovano. Podsjeća me da imena u Istanbulu često više govore o historiji nego o sadašnjosti — i da na prvi pogled rijetko vidite cijelu priču jednog mjesta.
– Amra
